Dravsko-murska nizina ugodno je mjesto za život, ljudi ondje ne zaziru od posla, radišni su, a vole se i družiti i, iznad svega, vole svoj kraj
– ‘Ako nas ima više dobrih i više dobrih gospodara, svima će
biti bolje’. Ta izjava vrlo dobro oslikava kako
razmišljaju ljudi u Međimurju. Međimurska će županija uskoro
obilježiti svoj dan, a ekipa HRT-ove emisije Puls nedavno je posjetila
donje Međimurje, točnije Donju Dubravu i Donji Vidovec.
>>> Video prilog HRT-a pogledajte klikom
ovdje
Dravsko-murska nizina ugodno je mjesto za život, ljudi ondje ne
zaziru od posla, radišni su, a vole se i družiti i, iznad
svega, vole svoj kraj. Međimurje, plodno i šumovito područje,
omeđeno rijekama Murom i Dravom, ne nazivaju bez razloga
najraskošnijim vrtom najsjevernije hrvatske županije. Trebat
će, doduše, još poneki topliji dan da i zazeleni, no i ovakvo,
još sivo ima šarma.
Odavno su Darinka i
suprug Vinko otkrili potencijale
rodnoga međimurskog kraja. Unatrag malo više od dva desetljeća
bili su “pioniri” ruralnog turizma u Donjim Vidovcima. Ni 20
minuta od Čakovca u netaknutoj prirodi “nude” bijeg od užurbane
svakodnevice. Za sebe kažu da su lokal patrioti. Otkupili su
zemlju od drugih ljudi kako bi napravili nešto za Vidovec. I
ljudi ih podržavaju, kažu.
Načelnik Općine Donja Dubrava Marijan
Varga kaže kako on u općini ne radi, nego živi s
njom. Da je tamo život dobar govori i činjenica da se ljudi iz
nje ni ne iseljavaju. I djeca vide kad netko za svoje mjesto
daje sve od sebe, a mi smo stvorili mjesto dobro za život,
dodaje. Ima puno malih obrta, manjih firmi, na prometnom smo
čvorištu, a sačuvani smo za ekološki sadržaj tako da se i
turizam u tu priču može dobro posložiti, kaže Varga.
Krunoslav, “zagorski zet” u Donjoj Dubravi,
uskoro će treći put postati otac. Kada nije na radnome mjestu u
jednom lokalom poduzeću pomaže u obiteljskoj uljari. Prošla su
vremena kada je i njegov tast Mijo mislio da je trava
u tuđem dvorištu zelenija od one u rodnome, međimurskom.
Konobario je u europskim metropolama velik dio radnoga vijeka.
Vratio se prije mirovine i “završio s kuhačom” – proizvodi
bućino ulje na ekološki način. Nisu se, kaže obogatili – ali
ide im dobro i ne bune se.
Otvorio je prije 25 godina Robertov
otac Vinko
Nestić prvu malu kraft pivovaru u donjem
Međimurju. Naučio je od njega vještine i tajne pivarstva, pa
pomalo preuzima “zanat”. Njihov je adut crno pivo zakuhano od
ječma, hmelja, kvasca, izvorske vode i ljubavi. “Da se živjeti,
ali se treba raditi. To nije posao od osam sati, neki dan
radite dva sata, a nekad i po cijeli dan”,
kaže Robert.
Uz poljoprivredu i trgovinu obrtnici i zanatlije od polovice
18. stojeća bili su glavnim zamašnjakom prosperiteta Donje
Dubrave. Živjelo se skromno, ali dobro. Kad je došla pruga,
privreda je počela cvasti. Pedesetih godina imali smo 60
obućara, 40 stolara, do 60-tih godina bilo je i splavara.
Otkako znam za sebe pjevam, reći će Marija
Vidović, etablirana sopranistica sa zavidnom
međunarodnom solističkom karijerom. Prošla je na pragu
punoljetnosti audiciju i upisala prestižni bečki Univerzitet za
glazbu i scensku umjetnost. Međimurske pjesme pokazuju način na
koji su ljudi živjeti i njihovu tugu kad bi išli ‘trbuhom za
kruhom’, zato su i sjetne, kaže. Na svojim koncertima voli
otpjevati hrvatsku i međimusku pjesmu. Uvijek je, kaže – za to
dobila ovacije.
Marko Karloci, općinski je bubnjar, mjesni
glasnik Donje Dubrave obvještava o novostima svoje sumještane.
“Bubnjam kad se nešto trži, kad svinja čoveku zgine, (…) idem
i bubnjam”, priča za HRT.