Katolik ne može biti kum pravoslavnom kršteniku jer ‘ne može jamčiti odgoj u njegovoj vjeri’
Nedavno se na društvenim mrežama rasplamsala polemika o tome može
li, tj. zašto ne može pravoslavnom vjerniku na krštenju kum biti
netko katoličke vjere.
Svojstva kuma u Zakoniku
– Naprosto su takva crkvena pravila. Ne radi se da tu netko ima
nešto protiv nekoga, nego je, kada se ne bismo držali tih
crkvenih normi, došao u pitanje ekleziološki smisao. Naime, kum
je na krštenju, najčešće djetetu, osoba koja jamči da će ga
odgajati u vjeri crkve u kojoj se krsti. Kakav bi onda bio smisao
da netko iz neke druge crkve jamči da će dijete odgajati u
njegovoj vjeri? Odnosno, u kojoj bi ga vjeri tada trebalo
odgajati – protumačili su nam crkvene propise u Pravoslavnoj
crkvenoj zagrebačkoj općini, dodavši kako u praksi može doći do
odstupanja, ali u iznimnim situacijama, npr. u ratnim okolnostima
ili kada nigdje u blizini nema pravoslavnog svećenika, no da su
takve prilike vrlo rijetke.
Slično je i u Katoličkoj crkvi. Crkvene propise, primjerice, na
stranicama Porečke i pulske biskupije tumače Kanonskim zakonikom
i navode da “sakrament krštenja i potvrde (krizme) traži da
primatelj sakramenta ima kuma ili kumu, odnosno kuma i kumu; ali
nikako dva kuma istog spola (usp. ZKP kan. 873) te da je “zadaća
kuma da pomaže kumčetu u njegovu rastu u vjeri (usp. ZKP, kan.
872), što znači da i sam mora biti poučen o bitnim svojstvima
vjere te biti praktikant vjere”.
Zakonik jasno propisuje koja svojstva mora imati kum, tj.
propisuje kad netko ne može biti kum (ZKP, kan 874§1), kažu i
navode da su uvjeti za kumstvo da kum mora biti katolik koji je
krizman i pričešćen, da je praktičan vjernik (to znači da ide u
crkvu; ako ima djecu, da ih šalje na vjeronauk ili da mu dijete
pohađa vjerski odgoj u vrtiću, da prima blagoslov obitelji…), da
je navršio 16 godina, osim ako veliki pastoralni razlozi traže
iznimku koju će procijeniti župnik ili djelitelj sakramenta, da
je sposoban služiti se razumom (kan. 11) i da živi u regularnom
crkvenom braku ili da je slobodan.
Također, kumovati ne mogu roditelji djeteta te “netko tko se
ispisao iz Katoličke crkve ili pripada nekoj drugoj crkvenoj
zajednici (protestant, pravoslavni) ili se smatra ateistom ili
nevjernikom, onaj tko živi u neregularnom braku (tko je vjenčan
samo civilno, živi u izvanbračnoj zajednici ili tome slično…) ili
onaj tko može biti od velike sablazni (ovisnik o drogama,
razbojnik, živi nemoralno…)” Međutim, i u Katoličkoj crkvi
postoje iznimke pa crkveni pravnik dr. Matija
Berljak u Glasu Koncila objašnjava kako “pravoslavni
mogu, pod točno određenim uvjetima, biti kum ili kuma uz
katoličkoga kuma.”
– Pogledamo li u Zakonik kanonskoga prava, kanon 874, jasno
vidimo koji su uvjeti potrebni da bi nekome bilo dopušteno
preuzeti službu kuma na krštenju: “da ga odredi sam krštenik ili
njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema,
župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu
službu”, da je “navršio 16. godinu života, osim ako dijecezanski
biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da
se zbog opravdanog razloga treba dopustiti iznimka”, te se još
traži “da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život
u skladu s vjerom i preuzetom službom” – kaže dr. Berljak.
U paru s kumom katolikom
– Krštenoj osobi “koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici”
može se dopustiti da, “zajedno s katoličkim kumom”, bude ipak
svjedok krštenja. Isto može učiniti katolik za osobu koja se
krsti u drugoj crkvenoj zajednici (usp. ZKP, 874 § 2) – kaže dr.
Berljak i objašnjava da “treba naglasiti da se ta zabrana ne
odnosi na nekatolike istočnih crkava (pravoslavne)”.
– Precizirano je da izraz “communitas ecclesialis” ne isključuje
istočne crkve koje nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom
(Acta Commissionis, Communicationes 5, 1983, str. 182).
Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993., koji
vrijedi za cijelu Katoličku crkvu, jasan je: on izričito dopušta
da nekatolici istočnih crkava (pravoslavni) mogu biti pravi
kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci i piše: “Zbog tijesnog
zajedništva koje postoji između Katoličke crkve i istočnih
pravoslavnih crkava, slobodno je, iz opravdanih razloga,
dopustiti da istočni vjernik zajedno s katoličkim kumom (ili
katoličkom kumom) kumuje pri krštenju katoličkog djeteta ili
odrasle osobe, pod uvjetom da je dovoljno osiguran katolički
odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba.
Katoliku, ako je na to pozvan, nije zabranjeno kumovati na
krštenju koje se vrši u istočnoj pravoslavnoj crkvi. U tom
slučaju skrb za kršćanski odgoj spada u prvom redu na kuma (ili
kumu) koji je član crkve u kojoj je dijete kršteno” – objasnio je
dr. Berljak.