Uskrsna poruka varaždinskog biskupa Bože Radoša 2021. godine pod naslovom: 'Prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. Prepoznaše ga u lomljenju kruha'
Ostani s nama Gospodine, zamalo će večer i dan je na izmaku…vape
tvoji učenici Gospodine na putu u Emaus, govorimo i mi u naše
dane i ovo nezgodno vrijeme.
Želimo Ti i mi, kao i oni, ispričati što se to nama
događa ovih dana, zašto se putem
svađamo…zašto svađa i do tvojih ušiju dolazi!
Valovi zaraze nižu se jedan za drugim: prvi nas je zatvorio,
drugi je odnio mnogo života, a treći uzima preostale zalihe
strpljenja. Svaki dan sustižu nas vijesti o broju zaraženih i
preminulih. Nadamo se prekidu lanca zaraze. Sramežljivo se budi
nada da se nazire kraj, ali čim se pojavi, proguta ju iluzija. I
kao učenici u Emausu razočarani govorimo: a mi smo se
nadali!
Brojevi nisu samo brojevi. Svaki broj nosi ime našeg ukućana,
prijatelja, susjeda, kolege s posla, sugrađanina; krije lica naše
braće i sestara čiji odlazak ostavlja tugu i prazninu. Loše
udarne vijesti jačaju napetost, produbljuju zabrinutost…a
zbunjuju nas i neki od naših.
Gladni smo ‘dobrih vijesti’ koje hrane istinom, sigurnošću,
slobodom, pouzdanjem – ne obmanom, iluzijom, napetošću,
zabrinutošću. Trebamo ‘dobru vijest’ koja nije ‘kratkoga daha’,
nego ‘diše iz dubine’, unosi sklad i donosi mir. Željni smo čuti
vijest koja navješta radost i nadu.
Uskrs je slavlje ‘dobre vijesti’. Iz dubine zemlje čuje se
disanje koje pokreće zemlju. Probudio se Onaj koji u ‘utrobi
zemlje spava’. Budi ga toplina Božje ljubavi koja se ‘poigrava s
hladnim grobom’ i pretvara ga u ‘toplu kolijevku života’. On nosi
‘dobru, radosnu vijest’ – poruku života! Sin Božji ustao je iz
hladne zemlje – uskrsnuo je od mrtvih! Nije iluzija, nije lažna
nada, nego najdraža istina, tajna vjere. Pronašao je ključ kojim
otvara vrata što vode iz smrti u život i njime otključava grob u
koji smrt zatvara ljude. Uzima križ, na kojem je bio prikovan, i
njime otključava što je zaključano: Cenaculum, Petra, Tomu,
Mariju Magdalenu… Sve to čini iznutra – ulazeći u sobu, u
nutrinu, u dušu; otvara iznutra za novi početak, za novi hod,
novi život…
Danas se ponovno zatvaraju granice država, zatvaranje prijeti
mnogim školama i ustanovama. Ljudi se povlače u sebe, zatvaraju
se. Svako stanje, pa i stanje zatvorenosti, prikladno je za
Isusov ulazak u kuću, među ljude – Isus ulazi kroz zatvorena
vrata. Ozračje zatvorenosti izazovno je stanje za Uskrsloga –
spreman je proći kroz ljudsku zatvorenost – materijalnu, duhovnu
– i donijeti mir, darovati slobodu, unijeti neočekivanu,
nezasluženu, djetinju radost.
Dok otvara vrata groba, Uskrsli traži gdje sam se zatvorio, koja
sam vrata zaključao u strahu od Boga, drugih; želi ući u moju
nutrinu. Na različite načine kuca, ulazi, nudi se i daruje novost
života koju samo On ima moć dati – da ga prepoznamo. Po iskustvu
učenika poučava nas kako ga prepoznati.
Prepoznaju ga po glasu. Riječi Učitelja, natopljene toplinom
i ljubavlju, pronalazile su put do srca, do skrivenih i ranjenih
kutaka nutrine. Bile su lijek koji smiruje valove nemira i
obnavlja nadu i pouzdanje. Njegov glas, koji su dobro poznavali,
vraćao im je ‘dobar glas’, izgubljen grijehom, slabošću,
lutanjem. Njemu su uzeli dobar glas, a on je dobar glas vratio
čovjeku. Zaraza ‘lošeg glasa’ ne staje, dolazi u valovima, a
Uskrsli iznova nosi Božji glas koji po imenu proziva: “Marijo!”,
“Šimune Ivanov!”, “Toma!” te po njegovom glasu postaju ‘nositelji
uskrsne radosne vijesti’. I mi žudimo za Božjim glasom, dobrim i
radosnim – koji jedini dopire do srži bića i tjera da ga
prenesemo po svojoj zemlji – da se svijet zarazi radosnom, dobrom
vijesti.
Prepoznaju ga po ranama. Isus prepoznaje rane mnogih: rane
supružnika, ljudskih odnosa, ranu rastakanja obitelji, rane
bolesti, tjeskobe, straha, neurednog života… Na svome tijelu
prihvatio je rane duše i tijela. Kristove rane su njegova ‘osobna
karta’, one su zrake nade. Krista prepoznajemo po ranama na
tijelu Crkve, po ranama potresa i pandemije, u ranama braće i
sestara, u osobnim ranama. Mjesto slabosti i nemoći Isus može
pretočiti u ‘izvor snage’.
Prepoznaju ga po lomljenju kruha. Lijep je običaj da o
Uskrsu blagujemo blagoslovljeno jelo. Uskrsno otajstvo u sebi
čuva dragocjenu nit zajedničkoga svetog blagovanja – od Večere
koju pažljivo priprema, u kojoj daje sebe, preko doručka na obali
jezera, komadića ribe u Cenaculumu, sve do prepoznavanja u
Emausu. On se lomi, daje, dijeli i hrani učenike. Želim da ga
prepoznate u svojim Crkvama gdje sebe za nas lomi. Bit će i za
vašim obiteljskim stolom
– prepoznajte ga i dijelite.
Prepoznaju ga u pažnji. Uskrsli Gospodin pojavljuje se u
zoru na obali. Pažljivo prati učenike dok su na moru opterećeni
svojim poslom. Toplinom rađa novo jutro učenika. Nježnošću majke
obraća im se “dječice” i žarom ljubavi ‘pripravlja žeravicu’
i zagrijava dušu za novo rađanje poziva.
Prepoznaju ga u novome Dahu. Isusa prepoznaju u Dahu čija
snaga vraća svježinu učenicima, ostalima bez daha. I danas mnogi
gube dah u životnoj utrci, bolesni traže pomoć respiratora,
poslodavci su na ‘izdahu’ bez mogućnosti rada, zarade i plaćanja
radnika koji strepe za svoje obitelji, djeca i starci traže
blizinu disanja svojih najbližih… Cijelo društvo se umorilo,
teško diše i žudi za novim disanjem. Uskrsli želi sa svakim
nanovo prodisati.
Braćo i sestre, Gospodin hodi našim stazama. Daje nam se
prepoznati po ovim i sličnim znakovima. On zna gdje se treba
pokazati. Gdje se život umorio, gotovo stao. Neka vam otvori oko
vjere i ljubavi da ga prepoznate. Neka vam u dušu ulije radost.
Samo ispunjeni radošću možemo navijestiti da je Krist živ, da je
radost života.
SRETAN USKRS!
U Varaždinu na Veliku srijedu, 31. ožujka 2021.
Bože Radoš
varaždinski biskup, v. r.