Neki od njih još uvijek svaki drugi vikend volontiraju u Petrinji
Da solidarnost i želja za pomaganjem ne poznaju granice, još jednom su pokazali učenici Srednje škole Čakovec. Vođeni plemenitom idejom pomaganja ljudima u nevolji, uključili su se u brojne aktivnosti i svoje slobodno vrijeme iskoristili za volontiranje i pomaganje u potresom pogođenim područjima. Angažirali su se i samostalno, i preko udruga ili vjerskih zajednica i preko škole i fakultativne grupe Europsko građansko društvo, a neki od njih još uvijek svaki drugi vikend volontiraju u Petrinji. Što kažu akteri ove plemenite priče, pročitajte u nastavku.
BRUNO: Suosjećanje i pomaganje onima u potrebi.
LUKA: Suosjećanje i pomaganje drugima.
NINA: Pomoć drugom čovjeku kad mu to zatreba bez očekivanja da on na bilo koji način to vrati.
Ruben: Solidarnost je suosjećanje s ljudima u njihovim teškim razdobljima i bezuvjetno davanje sredstava i vremena da se pomogne onima u nevolji.
Zašto si se uključio u akciju pomoći u potresom pogođenom području? Što ti je bila glavna motivacija?
BRUNO: Htio sam pomoći najbolje što mogu ljudima kojima je pomoć potrebna jer mislim da je to moja dužnost.
LUKA: Motivacija su mi bile slike koje sam vidio na vijestima.
NINA: U akciju sam se uključila jer sam svoje slobodno vrijeme htjela uložiti u pomoć onima kojima je u tom trenutku bila najpotrebnija. Glavna mi je motivacija bila misao da se meni takvo nešto dogodilo, pomoć drugih značila bi mi više od svega.
RUBEN: U akciju sam se uključio jer je pomoći ljudima u nevolji moja kršćanska i moralna odgovornost.
Na koji si se način uključio u akcije pomoći?
BRUNO: U akciju sam se uključio preko Baptističkih Crkava, zajedno smo išli na Banovinu više puta.
LUKA: Uključio sam se u dogovoru s prijateljima i Crvenim križom.
NINA: U akciju pomoći uključila sam se preko škole i uz pomoć Crvenog križa.
Ruben: U akciju sam se uključio preko Baptističke Crkve Betanija u Čakovcu te sa svim Baptističkim Crkvama Međimurja.
Kakva su tvoja iskustva sudjelovanja u akcijama solidarnosti?
BRUNO: Osjećam se zadovoljno kad mogu napraviti dobro djelo i pomoći unesrećenima.
LUKA: Iskustva su najviše pozitivna.
NINA: Iz svih akcija imam samo pozitivna iskustva i preporučila bih svakome da se u njih uključi.
RUBEN: Pomaganjem smo uvijek više dobili nego što smo dali.
Što smatraš glavnim prednostima uključivanja u ovakve aktivnosti?
BRUNO: Pametno korištenje vremena i fizička aktivnost, a i ljudima puno znači što smo ondje.
LUKA: Smatram da je najveća prednost da ljudi, kada je najpotrebnije, jedni drugima pomažu.
NINA: Glavna je prednost prvenstveno osjećaj sreće i korisnosti nakon što se ulože trud, volja i slobodno vrijeme. Veliki je dobitak i stjecanje novih iskustava i prijateljstava.
RUBEN: Osim samoga pomaganja unesrećenima prednosti su i zbližavanje s ljudima s kojima radiš, upoznavanje ljudi s pogođenih područja, cjelodnevna fizička aktivnost, osjećaj zajedništva i korisnosti.
Imaš li poruku za kolege zašto je važno biti solidaran?
BRUNO: Uvijek je važno pomagati onima u potrebi.
LUKA:. Važno je biti solidaran jer možda će tebi nekada zatrebati pomoć koju sada drugima pružaš.
NINA: Svakom je čovjeku ponekad potrebna pomoć, a još je važnija ljubaznost i topla riječ koju upućujemo drugim ljudima.
RUBEN: Važno je biti solidaran jer smo mladi, imamo energije i bila bi sramota da ne pomognemo uvijek i svugdje gdje možemo.
