Na čardama se plesalo i pjevalo pa se pretpostavlja da je tom analogijom i čardaš dobio ime
Međimurje je lokalitet poznat po folklornom stvaralaštvu, plesu,
pjesmi i čuvanju izvornosti. U vrijeme kada naši djedovi i
bake nisu imali noćne izlaske kao što su današnji, plesalo i
pjevalo se po križanjima (na raskrižju ulica). Gotovo
sve međimurske pjesme su melankolične, sporijeg ritma, a znamo da
nam za zabavu treba nešto brži ritam i veselija tematika. Tu je
situaciju često spašavao čardaš koji se u međimurske plesne
redove, prema istraživanju etnologa, uvukao iz Mađarske.
Čardaš je mađarski narodni ples koji se najčešće
pleše u parovima, poznate su i formacije četvorki, a nešto rjeđe
se pleše u kolu. Specifičnost čardaša (ples je poznat i kao
mađarac) je u promjeni smjera, blagim vertikalnim titrajima i
umjerenom početnom ritmu na koji s plesom počinju muškarci uz
nastavak temperamentnog ritma za ples u parovima. Riječ čardaš
smo preuzeli odakle i sam ples, iz Mađarske, uz zapisivanje
izgovorne varijante. U mađarskom jeziku naziv za gostionicu ili
krčmu izvan naselja glasi csárda.
Na čardama se plesalo i pjevalo pa se
pretpostavlja da je tom analogijom i čardaš dobio ime (mađarski
csárdás). U Hrvatskom se jeziku imenica čardaš nastanila u svim
narječjima zbog proširenog značenja riječi. Na čardama su uz ples
bila posluživana jela specifična za mađarsku kuhinju.
Obilovala su suhim mesom i sirevima začinjenima paprikom i to
najčešće ljutom. Zato mi danas, kada poželimo jesti začinjeno
suho meso ili tvrdi sir posežemo najčešće za onima koji u svom
nazivu imaju riječ čardaš. Dakle, kada čardaš ne plešete, možete
ga pojesti.