U jugozapadnoj Mađarskoj, u pograničnom području u kojem žive i pomurski Hrvati, hrvatski ban i pjesnik uživa poseban status
Nikola VII. Zrinski (1620. – 1664.), hrvatski
ban, vojskovođa i pjesnik, nekako se uvijek nađe u sjeni svog
opjevanog pradjeda, sigetskog junaka Nikole Šubića
Zrinskog i mučki pogubljenog brata Petra
Zrinskog. Da, ima i on spomenike po Hrvatskoj, jedan od
njih nalazi se na ulazu u čakovečki perivoj, no u susjednoj
Mađarskoj, u pograničnom području u kojem žive i pomurski Hrvati,
njeguje se pravi kult tog junaka. O njemu se u školama, pišu se
pjesme, djeca crtaju slikovne prikaze njegovih junačkih pohoda,
trči se utrka njemu u čast, dječaci polažu prisegu i postaju
kadeti Nikole Zrinskog, javno se čitaju njegova književna
djela…
Prisegnulo 45 dječaka
– Naša škola od 1991. godine nosi ime Nikole Zrinskog s kojim je
i povezan i cijeli Kerestur. Šest kilometara od škole nekad je
bila tvrđava Novi Zrin. U djetinjstvu sam slušala priče o njemu
koje mi je pričala baka. Tako je vjerojatno bilo i u ostalim
obiteljima, u kojima se se priče prenosile iz generacije u
generaciju. Baka mi je govorila o tome kako je Nikola dojahao u
Kerestur, gdje se njegov konj na izvoru napio vode. Postalo nam
je s vremenom jako važno da njegujemo kulturu i baštinu obitelji
Zrinski – kaže nam ravnateljica osnovne škole u Murakeresztúru
(Keresturu) Anica Kovács Kővágó. Posebno je
dojmljiva ceremonija primanja dječaka, učenika petih i šestih
razreda, u kadete Nikole Zrinskog.
“Čisti od vode Mure i zvirála, batróven od jogna, presegnem pred
Bogom i čuvékom kaj bóm véren kadét. Náj mi kažejo póta čiste
idéje, vélke miseli i poštenje Zrinji Miklóša”, izgovaraju se
riječi prisege na mađarskom jeziku i na kajkavskom narječju.
Udruga Zrinski kadeti osnovana je 2009. godine, a prisegnuti može
samo učenik uzorna vladanja koji je spreman prihvatiti njegovanje
tradicije Zrinskih i povijesti stanovništva uz rijeku Muru.
Udruga ima svoju zastavu, a kadeti nose sablje i posebne odore
izrađene prema starim nacrtima. Do prošle je godine 45 dječaka
prisegnulo na ceremoniji u sklopu Dana Zrinskih. “Zovem vučenika
nék si zapere róke vu vódi Mure i Zrinji zdenca i ták čisti, nék
si drži róke ober jognja svéče, i ták batróven, nék zeme prék
sablo”, poziva meštar ceremonije.
– Ceremonija je slična onoj kakvu ima Zrinska garda u Čakovcu, s
kojom jako lijepo surađujemo – dodaje ravnateljica koja je ujedno
i predsjednica udruge. Pomurski Hrvati u Mađarskoj trude se
održati na životu i hrvatski jezik. – Pošto živimo u pograničnom
području, raste interes za učenje hrvatskog jezika. Uče ga
roditelji, a onda i djeca imaju volju – kaže ravnateljica. U
Mađarskoj tumače da je, u vrijeme kad su Mađari stigli na prostor
Ugarske, velik broj panonskih Slavena pobjegao na područje
sjeverne Hrvatske, gdje su se s vremenom “stopili” s Hrvatima.
Trianonskim mirovnim ugovorom Međimurje je pripalo Jugoslaviji i
počele su se gubili gospodarske, rodbinske i prijateljske veze.
Erika Racz piše da se u Pomurju 1910. godine Hrvatima izjasnilo
73 posto stanovnika, 1930. godine 36, a 1940. samo 17 posto.
Danas škola ima oko 160 djece koja uče i hrvatski jezik. Kip
Nikole Zrinskog postavljen je ispred školske zgrade, u hodniku je
reljef na koji učenici osmih razreda svake godine vežu vrpce. Na
reljefu je i rečenica: “Örökké él, ki becsülettel hal meg” ili u
prijevodu “Navek on živi ki zgine pošteno”. To je ujedno i
svojevrsni moto škole. U rujnu učenici prvog razreda na hrvatskom
i mađarskom jeziku prisežu da će učiti i živjeti u duhu Nikole
Zrinskoga. Sa zida ih sa slike promatra i čuva mali Nikola. Na
kraju svečanosti polažu se vijenci ispred njegova kipa.
Organiziraju se i natječaji na zadanu temu, a prošle godine
izrađivali su makete utvrde u Ozlju, rodnom mjestu Nikole
Zrinskog.
Bitke i književna djela
Njemu u spomen vozi se biciklistička utrka do Novog Zrina, utvrde
koju je Nikola bez podrške bečkog dvora dao podići 1661. godine
radi obrane od Turaka, na lokaciji blizu ušća Mure u Dravu.
Utvrdu je nakon nekoliko pokušaja turska vojska predvođena
velikim vezirom Fazilom Ahmad-pašom Ćuprlićem
osvojila 1664. godine i do temelja je razorila. Svakog 18.
studenog, na dan Nikoline smrti, viši razredi posjećuju utvrdu
Novi Zrin, gdje polažu vijence. U Mađarskoj Nikolu slave kao
hrvatskog bana, glavnog gospodara županija Zala i Somogy. Slave
njegove bitke protiv Turaka, ali i njegova književna djela i drže
ga najvećim imenom mađarske barokne književnosti. Nikola se
smatrao Hrvatom, o čemu svjedoči i njegova rečenica iz jednog
pisma, u kojem piše:
“Inače, svjestan sam, dapače znam, i neću zatajiti da sam Hrvat,
i to Zrinski”. Studirao je na isusovačkom učilištu u Grazu, a
potom i u Beču i Trnavi. U dvorcu u Čakovcu oformio je bogatu
knjižnicu Bibliotheca Zriniana. Poginuo je pod nikad do kraja
razjašnjenim okolnostima u studenom 1664. u lovu na vepra kod
Čakovca, u lovištu zvanom Kuršanečki lug. Usmrtio ga je ranjeni
vepar zabivši mu kljovu u vrat, no postojale su i sumnje da je
iza svega stajao bečki dvor.