Jedna od najtoplijih riječi je i stara hrvatska riječ ognjišče
Bogatstvo međimurskog kraja ponajprije su ljudi, ljudi koji
marljivo na razne načine čuvaju jezičnu baštinu, naše izvorne
govore iz svih mjesta Međimurja. Jezični fundus međimurskih
govora iznimno je bogat, a riječi su pune različitih značenja.
Jedna od najtoplijih riječi je i stara hrvatska riječ ognjišče.
Stariji ljudi ognjišče pamte kao riječ koja imenuje rodnu kuću,
obitelj, poistovjećuju je sa središnjim mjestom u kući gdje se
ložila vatra, gdje se kuhalo te oko kojega se okupljala obitelj.
U stručnoj terminologiji nailazimo i na kovačko ognjište koje
označava mjesto gdje kovači održavaju vatru potrebnu za žarenje
željeza kako bi se lakše oblikovalo. Kako god koristili ovaj
izraz, on za svakog od nas ima jedan poseban značaj. U hrvatskom
standardnom jeziku riječ oganj, kajkavski ogenj ili jogenj, čuva
se iz doba praslavenskog i staroslavenskog jezika gdje se
zapisivala kao ognь (ruski ogón’ te poljski ogień), a sinonim je
i za pojmove vatra, plamen i požar.
Kao zastarjeli izraz, koristi se usporedno s riječima paljba ili
hitac iz vatrenog oružja, a u književnim djelima riječ oganj
pronalazimo u vidu arhaizma koji je označavao mjesto, točnije
pakao.
Ognjišče zauzima i dosta mjesta u hrvatskoj standardnoj i
kajkavskoj frazeologiji pa ga tako nalazimo u frazemima poput
vrnuti se na svoje ognjišče (vratiti se u rodnu kuću ili
domovinu), vgasilo se još jeno ognjišče (u smislu zatrti rod,
porodicu), toplo kak domače ognjišče (toplo ruho, tkanina, topli
ljudi kao domaća vatra), grijati se na tuđem ognjišču (biti na
teret tuđoj obitelji).