ISABELL ERIN SABOL Volonterka iz Palinovca pomaže i usrećuje ljude: ‘Nema ljepšeg osjećaja od toga’

- Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti je dati ljudima do znanja da nisu sami - kaže Isabell

Isabell Erin Sabol (20) je ekonomistica, trenutno bez posla, ne želi sjediti skrštenih ruku već želi pomagati potrebitima. Šansu za to pronašla je u Gradskom društvu Crvenog križa Čakovec.

Kaže da bi bilo šteta tratiti vrijeme za nešto nekorisno te dodaje da niti u jednom trenutku nije dvojila da se uključi u humani rad jer “geni humanosti čuče u njoj”. Aktivirala ih je lani, nakon potresa u Zagrebu.

– Prijavila sam se i počela slobodno vrijeme upotpunjavati volontiranjem. Jako mi se sviđa i sretna sam kad sam svjesna da sam nekome od srca pomogla – rekla je o počecima humanoga rada te dodala kako se u Interventni tim GDCK uključila ove godine.

– Smatrala sam da u tom timu mogu biti najkorisnija i to u trenucima kada je unesrećenima pomoć najpotrebnija – rekla je i dodala kako je zadovoljna onim što je do sada učinila. – Do sad sam sudjelovala u mnogobrojnim aktivnostima, pakiranje i podjela paketa korisnicima, akcije dobrovoljnog darivanja krvi, svakodnevna pomoć na Mesapu nakon potresa u Baniji, održavanje radionica – kaže.

– Trenutno sudjelujem na projektu “Mala velika srca”. To je projekt u kojem održavam radionice u Osnovnoj školi Orehovica , djeci predškolske dobi. Do sada sam odradila teme; Prijateljstvo, Emocije i Higijena. Uvijek se trudimo uključiti malo aktivnosti kao što su crtanje, bojanje, komunikacije između djece i smijeh da djeci bude ugodno, zanimljivo, zabavno i poučno s nama – nabrojila je  sa zadovoljstvom dodavši kako iz  svake aktivnosti uvijek izvuče neku “pozitivu”  i to zato što je svaka aktivnost drugačija i puna drugih doživljaja i događaja.

– Volim vidjeti sretnu, aktivnu i zadovoljnu djecu na radionicama i nakon njih. I ja sam presretna, možda još više od njih pogotovo jer djeca s radošću dočekuju i ispraćaju -zadovoljno će.  

Neizostavno, bila si nažalost i na Baniji. Dojmovi?

– Dojmovi  su mi vrlo pozitivni. Na terenu sam bila od 14.do 22.1. s još 4 kolegice, Sarom, Josipom, Petrom i Amandom. Bile smo smještene u vojarni u Petrinji gdje smo zbrinjavale smještene korisnike. Svako jutro smo im bile na raspolaganju u skladištu da uzmu potrebne potrepštine. Obilazile smo ih po sobama, dijelile im potrebne stvari, vozile ih na određene lokacije, pakirale i vozile pakete za Sisak, Glinu i okolna mjesta, s najmlađima se igrale i učile. Uz sve to svakodnevno smo odlazile na glavno skladište u Petrinji gdje smo također pomagale sortirajući potrepštine i pakiranje paketa. Uvijek smo nastojale biti pozitivne i nasmiješene da to prenesemo i na druge da se i oni malo razvedre, nasmiju i na trenutak zaborave na sve brige.

Ima možda trenutaka za pamćenje?

– Ima stvarno jako puno posebnih trenutaka… No poseban trenutak koji me jako dirnuo je bio kad je maleni dječak od 9 godina ohrabrivao korisnike pjevajući im pjesmu “Svi smo uz vas”. Bilo je to nešto jako lijepo i emotivno. Još malen, ali svjestan svega unosi neizmjerno puno pozitivnosti, zabave i smijeha ljudima kojima je stvarno potrebno. Svaka osoba, novo prijateljstvo, svaki razgovor, zagrljaj, osmijeh i suza su bili vrlo posebni trenutci koje ću zauvijek pamtiti.

Kako osobno gledaš na njihovo bolje sutra?

– Gledam izrekom “Poslije kiše dolazi sunce”. Nadam da će svim tim ljudima napokon doći sunce, da će i biti zbrinuti i smješteni i molim se da će se situacija polako smiriti, strah nestati i napokon doći oni bolji dani puni osmijeha i vedrine. Samo se trebaju prisjetiti da nisu sami da smo uvijek tu i uvijek ćemo biti uz njih.

Je si li voljna, ako ustreba, ponovno krenuti na Baniju ili slične akcije?

– Da, voljna sam se odazvati. Vrlo rado bih opet željela doprinijeti  pomoći tim ljudima. Svaka akcija je nešto novo, posebno i nevjerojatan je osjećaj nekome pomoći u njima najgorim trenutcima. 

Tvoja poruka mladima kada je u pitanju pomaganje potrebitima?

– Poruka bi bila, da ako imaju volje i želje za pomoći nekome kome je potrebno neka se priključe humanitarnom radu. Vrlo je lijepo, upoznaju se novi ljudi, nova okruženja, uvijek smo svi jednaki i složni. Ponekad zna biti teško, stresno, umorno i to je normalno, no kad si svjestan da je nekome tvoja pomoć pomogla je neopisivo. Jedno “hvala”, osmijeh, zagrljaj, suza radosnica su mi najljepši osjećaj. Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti je dati ljudima do znanja da nisu sami – poručila je za kraj.

Ima li ljepše i optimističnije poruke iz usta mlade djevojke koja je tek zakoračila u život? Taj najljepši i najupečatljiviji korak je upravo u službi humanosti.