Donjovidovčanka Bojana Petrić pokazala je kako se upornošću i snagom volje i želje može steći akademska titula!
– Nijedno zvanje nije za podcjenjivanje.Voljela bih biti dobar uzor mladima i dokaz kako se sve može jer sam s trogodišnjom srednjom školom upisala i završila fakultet – kaže. Uz to, bila je sveprisutna u društvenom životu mjesta.
A kako je počelo nakon završetka OŠ Donja Dubrava?
– Nakon osnovne škole upisala sam slastičarstvo u Srednjoj školi Prelog. Završila trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje i upisala Fakultet organizacije i informatike. Fakultet sam završila 2019. godine – rekla je, potom krenuvši u detalje.
– Nakon završeta osnovne škole, unatoč nagovoru svojih roditelja
da upišem neko četverogodišnje školovanje, ja sam htjela
slastičarstvo iz razloga jer volim pripremati te dekorirati
kolače i torte. Sjećam se da se u to doba prikazivala neka
slastičarska emisija na jednom TV-programu u koju sam se
zaljubila i htjela naučiti male tajne slastičarstva – kaže o
prvim koracima slatkog zvanja.
– I danas obožavam peći kolače, a još više dekorirati torte, ali
trenutno u mojim slasticama uživa samo moja obitelj.
Nakon završetka trogodišnjeg školovanja upisala sam 4. stupanj za zanimanje komercijalist jer sa trogodišnjom školom nije bilo moguće upisati fakultet, što mi je postao krajnji cilj. Nakon što sam položila sve razlikovne predmete i na kraju cijelu 4. godinu za komercijalista morala sam polagati državnu maturu u Zagrebu. Položila sam je i prijavila se na stranicu ‘Postani student’. Rado se prisjećam dana kad sam na ekranu računala vidjela svoje ime, da sam upala na FOI u Varaždinu. Baka mi često govori kako sam bila presretna tog dana i samo skakutala po kući vičući: “Upisala sam fakultet, upisala sam fakultet!”. Iako tada nisam ni bila svjesna u što sam se uvalila – kaže s dozom humora.
Okidač za daljnje školovanje?
– Nisam imala neki razlog, jednostavno sam u nekom trenutku srednjoškolskog obrazovanja osjetila da mogu više, da ne smijem stati samo na srednjoj školi. Voljela sam učiti u srednjoj školi, što zbog predobrih profesora koje sam imala, što zbog toga jer me zanimalo to što učimo, no željela sam u životu ostvariti napredak, htjela sam uspjeti, i daljnje školovanje mi se činilo kao dobar izazov pa sam 2013. godine upisala Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, smjer Primjena informacijske tehnologije u poslovanju.
Riječ, dvije o godinama studija?
– Mogu reći da je studentski život jako super, ali bio bi još bolji da nema ispita – rekla je u šali, a potom će ozbiljno: – Bilo je teško, neću lagati, na mojoj godini upisalo se zaista dosta ljudi koji su završili gimnaziju ili školu za računalne tehničare pa su imali barem neko predznanje iz različitih kolegija. Ja nisam imala preveliko predznanje pa sam se dosta mučila s programiranjem, bazama podataka i sličnim kolegijima – kaže s uzdahom, a potom će: – Ali bila sam uporna, učila sam, trudila se, pohađala instrukcije. Bilo je tu i suza i smijeha. Uz studiranje, radila sam i studentske poslove pa se zbog toga moje studiranje malo i odužilo. Danas na to gledam kao svoj najveći uspjeh i definitivno najljepše razdoblje u mom životu – ponosno će.
Promocija 18. siječnja 2020. godine?
– Da. Toga dana je bila održana svečana promocija u HNK
Varaždin, promovirana sam u stručnu prvostupnicu poslovne
informatike.
– Zapravo sam završila fakultet još u siječnju 2019. godine i odmah se zaposlila u jednom privatnom poduzeću kao voditeljica nabave i prodaje gdje sam radila do prije 2 mjeseca. Trenutno se educiram u sektoru digitalnog marketinga jer je to zapravo nešto što najviše volim raditi. Upisala sam dodatni tečaj engleskog jezika i često se prijavljujem na različite tečaje digitalnog marketinga, volim svoje slobodno vrijeme korisno potrošiti
Znamo te i po tvojim aktivnostima u mjestu?
– Da, u nižim razredima osnovne škole plesala sam u KUD-u Donji
Vidovec. Kasnije sam nekoliko godina za redom prisustvovala
Otvorenoj zabavnoj školi nogometa (OFFS) kao trenerica djeci
različitih uzrasta. To mi je iskustvo ostalo u lijepom sjećanju
jer je bilo jako zabavno djeci i nama trenerima, kao i našim
asistentima. Žao mi je iskreno što je OFFS trajala samo par
godina. Trebalo bi to ponovo organizirati da se djeca vrate na
igrališta i počnu družiti uz nogomet, lovice…
Posebno si se istaknula u sportu?
– U vrijeme kad sam bila trenerica u Otvorenoj zabavnoj školi
nogometa, tadašnji me predsjednik kluba, nažalost
pokojni Blaž Jakupak, naš
Bađo, pitao bih li htjela biti fizioterapeut u
NK Vidovčan na što sam ja dobrovoljno pristala. Igrači su me
lijepo prihvatili i moram im zahvaliti na tome. Mislim da sam
tada bila jedina fizioterapeutkinja u 2. Međimurskoj
nogometnoj ligi, možda i u Međimurju. Tu sam dužnost
obavljala četiri pune sezone, ali zbog fakulteta i studenskog
posla morala sam napustiti klub – prisjeća se tih posebnih
dana.
Bojana privatno je jako nemirnog duha i često mi je prekratak dan koliko svega želim napraviti. Volim prirodu, čitati knjige i putovati. Obožavam rijeku Dravu pa često ljeti odlazim na “spust” kajakom i to starim tokom rijeke Drave. Ne volim trošiti vrijeme na ispijanje kave po kafićima, ili gledanje turskih serija pa radije odem voziti bicikl ili trčati uz Dravu.
Opiši sebe?
Jako sam tvrdoglava, ali i uporna osoba. Za sebe znam reći da sam borac jer ako nešto želim, izborit ću se za to pa koliko bilo teško. Nikad ne odustajem od onog što zaista želim u životu i uvijek težim osobnom napretku.
Životni uzori?
– Tata i baka Francika. Baka me svaki dan uči o strpljivosti i smirenosti, a tata kako uz predan rad, upornost i trud mogu uspjeti u privatnom i poslovnom životu. Oboje me uče kako biti dobra osoba. Najviše sam zahvalna tati jer me naučio da cijenim sebe i da se maknem od onih ljudi koji me ne poštuju i ne donose radost u moj život. Što se tiče poznatih osoba navela bih kao uzor spisateljicu J.K.Rowling samo zbog njene upornosti. Naime, njezin prvi nastavak serijala “Harry Potter” bio je odbijen 12 puta od strane izdavača, ali ona nije odustajala. Vjerojatno zbog njene upornosti i stava snažne te uspješne žene vidim nju kao uzor.
Daljnji životni i poslovni planovi?
– Voljela bih jednog dana biti u sretnom braku i s uspješnom poslovnom karijerom. Želja mi je preseliti u Varaždin i voditi agenciju za digitalni marketing, no za to treba još puno truda, strpljenja i edukacije.
Što sve treba za njihovo ostvarenje ?
– Definitivno podrška roditelja, na kojoj sam ja neizmjerno zahvalna. No smatram da je bitna i želja za uspjehom, upornost te predanost radu, ostalo život sam posloži. Zaboraviti onu rečenicu da se danas posao dobiva samo preko veze, jer iz iskustva znam da ima odličnih poduzeća koja žele dobre, kvalitetne i ambiciozne zaposlenike. Nije bitno jesu li ti roditelji direktori nekog poduzeća ili radnici u nekoj tvornici, bitno je da su te dobro odgojili kao osobu i da si sam u svojoj glavi posložiš kako ćeš uspjeti u životu jer svi mi imamo drugačiju definiciju uspjeha – osobni je pogled prema realizaciji.
– Voljela bih biti dobar uzor mladima kako se sve može jer sam ipak s trogodišnjom srednjom školom upisala i završila fakultet. Voljela bih da mladi ljudi shvate da ih srednjoškolsko obrazovanje ne mora definirati kroz cijeli život. Neka teže uvijek boljitku svog života. Na žalost, još uvijek se podcjenjuje trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje. Iako, ako mene pitate, ta zanimanja imaju bolju budućnost od nekog ekonomista. Ne podcjenjujem nikog, da se razumijemo. Meni je svejedno jesi li direktor ili spremačica, ja poštovanje imam prema svakome – kaže Bojana.
Misao je završila s porukom.
– Danas imate tisuću inspirativnih priča od ljudi koji su jedva završili osnovne škole, a danas su uspješni poslovni ljudi. Meni je nakon srednje škole bio fokus na upisu i završetku fakulteta jer sam vjerovala da to mogu. Bilo je jako teško i mučila sam se, ali uspjela sam. Željela sam biti uspješna žena koja radi u velikom uredu i to sam ostvarila.
Kada ispod svega podvučeš crtu?
– Da rezimiram, ako hoćeš biti automehaničar i otvoriti svoju radnju, budi automehaničar, ako završiš za kuharicu/konobara, a želja ti je oduvijek bila biti učiteljica/učitelj sjedni za knjigu, počni učiti, upiši taj fakultet i postani učiteljica/učitelj. To je ta crta ispod moje životne filozofije – rekla je djevojka koja je, poznavajući je osobno, sijaset prepreka prelazila uvijek vedra i nasmijana, a samo je ona znala i zna da uvijek nije sve išlo s vedrinom i smiješkom.
Ali, uspjela je! Bravo Bojana!
