Nakon gotovo pola stoljeća rada u drvu, stiroporu, kamenu, gipsu... Na svjetlo dana izbile su Dragutinove kreativne sposobnosti za koje je do sada znao uži krug ljudi. 'Izdao' ga je dvorac u njegovom dvorištu u Prvomajskoj ulici 7
Kada je kao dječačić od 8 godina počeo onako bez veze rezbariti drvene otpatke nije ni pomišljao da će ‘pod stare dane’ ti njegovi počeci pasti na plodno tlo. Šumarci su bili drugi dom ondašnje djece, a u džepu svakog ‘dečka’ bio je džepni nožić.
– I kak’ onda ne buš nekaj z njim delal – kaže danas 61-godišnji Drago Mesarić, umirovljenik iz Malog Mihaljevca.
– Godinu dana sam u mirovini. Radio sam u Jelenu i Haix-u. S kreativnim radom počeo sam se baviti već od malena. Kada smo nekada rušili drva u šumi, ja sam odmah otišao nešto sklesati. Kad god mi je dosadno, radim nešto s rukama, rekao je Mesarić.
Nije
primijetio, a niti bio svjestan kako su njegove ruke s godinama
postale sve vještije, no bio je svjestan da je drvo zahvalni
materijal iz kojeg možeš napraviti gotovo sve što mu se rodilo u
glavi. S godinama su se tu ‘rađale’ biljke, životinje,
različiti drugi predmeti. Postao je svjestan da je to sve moguće
napraviti i iz drugog materijala.
S vremenom je bilo vidljivo da je dvorište u Prvomajskoj 7
drugačije od drugih, a da ne govorimo o napravljenom pohranjenom
u drugim prostorijama.
– Većinom je sve to od drveta – kaže Drago, a na upit, zna li
otprilike njihov broj reći će: ‘Pa, napravio sam ih preko
500 komada koji se danas nalaze na novim adresama od Lijepe Naše
do onih koje su završile preko granica, mora i oceana.’
Koliko dnevno ste zadubljeni u ovoj hobi?
Ne mjerim vrijeme, ne gledam na sat. Volim stalno nekaj ‘prčkati’
onak’ s nogu ili sjedeć i – kaže.
Koliko ste radili na posebnim skulpturama?
– Niti ovdje nisam mjerio vrijeme, a počelo je kada mi
je brat Emil ponudio kalupe patuljaka. Prvi kojeg sam napravio
posebno me je dojmio, tako je bilo s drugim, trećim… Sve do
desetog. Oni su trebali okruženje pa su izrađene skulpture i
skulpturice koje će biti patuljcima ‘životno okruženje’. Pojavile
su se tu domaće životinje, biljke… U jednom dvorišnom kutku oni
su živjeli svoj život – ponosno će Drago.