UMIROVLJENIK IZ MALOG MIHALJEVCA

FOTO Drago Mesarić izradio je veliki dvorac od betona, drva i stiropora koji plijeni pažnju prolaznika

Nakon gotovo pola stoljeća rada u drvu, stiroporu, kamenu, gipsu... Na svjetlo dana izbile su Dragutinove kreativne sposobnosti za koje je do sada znao uži krug ljudi. 'Izdao' ga je dvorac u njegovom dvorištu u Prvomajskoj ulici 7

Kada je kao dječačić od 8 godina počeo onako bez veze rezbariti drvene otpatke nije ni pomišljao da će ‘pod stare dane’ ti njegovi počeci pasti na plodno tlo. Šumarci su bili drugi dom ondašnje djece, a u džepu svakog ‘dečka’ bio je džepni nožić.

– I kak’ onda ne buš nekaj z njim delal – kaže danas 61-godišnji Drago Mesarić, umirovljenik iz Malog Mihaljevca. 

– Godinu dana sam u mirovini. Radio sam u Jelenu i Haix-u. S kreativnim radom počeo sam se baviti već od malena. Kada smo nekada rušili drva u šumi, ja sam odmah otišao nešto sklesati. Kad god mi je dosadno, radim nešto s rukama, rekao je Mesarić.

Nije primijetio, a niti bio svjestan kako su njegove ruke s godinama postale sve vještije, no bio je svjestan da je drvo zahvalni materijal iz kojeg možeš napraviti gotovo sve što mu se rodilo u glavi. S godinama su se tu ‘rađale’ biljke, životinje, različiti drugi predmeti. Postao je svjestan da je to sve moguće napraviti i iz drugog materijala.
S vremenom je bilo vidljivo da je dvorište u Prvomajskoj 7 drugačije od drugih, a da ne govorimo o napravljenom pohranjenom u drugim prostorijama.

– Većinom je sve to od drveta – kaže Drago, a na upit, zna li otprilike njihov broj reći će: ‘Pa, napravio sam ih preko 500 komada koji se danas nalaze na novim adresama od Lijepe Naše do onih koje su završile preko granica, mora i oceana.’

Koliko dnevno ste zadubljeni u ovoj hobi?

Ne mjerim vrijeme, ne gledam na sat. Volim stalno nekaj ‘prčkati’ onak’ s nogu ili sjedeć i – kaže.

Koliko ste radili na posebnim skulpturama?

– Niti ovdje nisam mjerio vrijeme, a počelo je kada mi je brat Emil ponudio kalupe patuljaka. Prvi kojeg sam napravio posebno me je dojmio, tako je bilo s drugim, trećim… Sve do desetog. Oni su trebali okruženje pa su izrađene skulpture i skulpturice koje će biti patuljcima ‘životno okruženje’. Pojavile su se tu domaće životinje, biljke… U jednom dvorišnom kutku oni su živjeli svoj život – ponosno će Drago.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije