- Međimurje ima sreću kad su potresi u pitanju. Na žalost, ljudi s petrinjskog područja nisu te sreće, rekao je znanstvenik iz Goričana
U 2020. g. u Republici Hrvatskoj svjedočili smo teškim posljedicama potresa M5.5 u Zagrebu 22.3., a nakon toga, potresima M5.2 i M6.2 28. i 29.12. u Petrinji i okolici. Razorni potres koji se dogodio 29. prosinca 2020. godine u 12 sati i 19 minuta s epicentrom 5 km jugozapadno od Petrinje, bio je magnitude 6.2 prema Richteru te intenziteta u epicentru VIII-IX stupnjeva EMS ljestvice. Ovaj potres bio je 15-ak puta jači potres od onog zagrebačkog iz ožujka te se osjetio diljem zemlje i izvan nje. Kao posljedica potresa i urušavanja građevina izgubljeno je sedam ljudskih života. Materijalne štete u Petrinji, Sisku, Glini i okolnim selima su ogromne.
Doktor Davor Stanko (33) iz Goričana već je bio gost našeg portala kada smo prije nekog vremena pisali o njegovom stručnom usavršavanju na polju geotehnike. Tada nam je ponudio suradnju i obećanje kako će nam uvijek biti na usluzi bude li to trebalo. Dvor je diplomirao 2011. Godine, a sedam godina poslije doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveno istraživanje obuhvaća inženjersku seizmologiju i primijenjena geofizička istraživanja.
Nažalost Davore, trebamo tvoj osvrt na potrese koje nam je “darovala” 2021. godina?
– Živimo u seizmički aktivnom području, toga moramo biti svjesni i tako se ponašati. Ne govorim da moramo živjeti u strahu, već biti spremni da se potres može dogoditi bilo kada i bilo gdje. Znamo koja su seizmički aktivna područja i gdje se potresi najčešće događaju, kasnije ću malo o tome- kazao je na početku naš sugovornik i nastavio:- Međutim, ovakvi razorni potresi osjete se i na udaljenostima većim od 1000 km te mogu nanijeti veliku materijalnu štetu i brojne ozljede stanovništvu na potresom zahvaćenom području. Vrlo često se teški predmeti drže na ormarima i visokim policama i uslijed trešnje mogu pasti i nanijeti ozlijede. Isto tako nije dobro odmah istrčati van iz kuće kad se osjeti potres jer su također moguće ozlijede uslijed pada crijepova, cigala, dijelova fasada i sl. “Ako ste vani, ostanite vani; a ako ste u zgradi, ostanite u zgradi. Tijekom potresa najviše se ozljeda događa prilikom pokušaja ljudi da uđu ili izađu iz zgrada. Ako ste u zgradi, sklonite se ispod čvrstog stola ili ispod nadvratnika. U visokim zgradama nemojte hrliti prema izlazima, stubišta mogu biti uništena ili zakrčena ljudima. Nikad ne koristite dizalo.” Preporučam ljudima da detaljno prouče Upute kako se ponašati u slučaju potresa. Česta je kriva percepcija o potresu – nije potres taj koji ubija, već građevine koji su zastarjele, dotrajale, loše izgrađene te njihovi dijelovi. To je i nedavni zagrebački potres pokazao. Čak i relativno umjerena potresna trešnja može imati značajne posljedice na ekonomiju i društvo, a na žalost petrinjski potres je pokazao svu nemoć države u ovakvoj situaciji. Međutim, odmah nakon potresa pokazalo se koliko su Hrvati spremni pomoći i koliko imaju veliko srce te su bez razmišljanja i usred korona-krize krenuli prema Petrinji pomoći ljudima. A vidimo i da su se susjedne zemlje također aktivirale i pomažu na sve moguće načine- rekao je za početak.
– Pod vodstvom prof. Snježane Markušić s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu u zadnjih par godina smo objavili dosta znanstvenih radova čiji spektar je dosta širok i bio je dio teme moje doktorske disertacije. Tako smo radili procjenu seizmičke ranjivosti dvorca Trakošćan, kao građevine kulturne baštine oštećene od potresa 1982. godine magnitude 4.5 s epicentrom podno Ivanščice. Zatim smo za grad Varaždin i Ivanec napravili set mjerenja mikroseizmičkog nemira kao preliminarnu procjenu amplifikacije seizmičkog gibanja tla. Doktorirao sam na temu “Analiza utjecaja lokalnih uvjeta tla na amplifikaciju seizmičkoga površinskoga gibanja u Hrvatskoj” te smo na temelju toga isto objavili niz znanstvenih radova – iznio je svoje opservacije za početak te nastavio:
– Utjecaj lokalnih uvjeta tla igra važnu ulogu ako gledamo posljedice potresa. Makroseizmički intenzitet jest skup učinaka/posljedica potresa na površini koji opisuje ponašanje objekata na površini Zemlje za vrijeme trajanja podrhtavanja tla, moguće promjene u krajoliku i čovjekov doživljaj. Učinci koji se opažaju ovise o jakosti potresa u izvoru, udaljenosti od žarišta potresa te o lokalnim svojstvima tla, ali i o vrsti građevine, odnosno načina gradnje (drvene, ciglene, betonske zgrade i sl.). Intenzitet potresa trebao bi biti najveći u samom epicentru te s udaljenosti od njega opadati, međutim to nije uvijek tako. Tlo na kojem je neka građevina sagrađena igrat će značajnu ulogu u opsegu same štete – mekana, rastresita tla, kao što su rječni ili jezerski sedimenti, posebno u dolinama, mogu pojačati (amplificirati) trešnju i uzrokovati veća oštećenja na većoj udaljenosti, a time i veći intenzitet od očekivanog na tom mjestu. Također, ljudi koji se nalaze na višim katovima zgrade osjetit će jače trešnju, nego oni u prizemlju, kao i oni u mirovanju, u odnosu na one koji se kreću (zato se potresi navečer često percipiraju jače nego tijekom dana).
Ukratko tumačenje potresa u ožujku i aktualnih?
– Odmah nakon zagrebačkog potresa, prof. Markušić skupila je jedan multidisciplinarni tim te smo u kratkom roku analizirali što se dogodilo u Zagrebu i objavili prvi znanstveni rad “The Zagreb (Croatia) M5.5 Earthquake on 22 March 2020” u časopisu Geosciences, koji je dostupan u otvorenom pristupu. Autori rada su prof. dr. sc. Snježana Markušić, pročelnica Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakultetu u Zagrebu, dr. sc. Davor Stanko (Geotehnički fakultet Varaždin), dr. sc. Tvrtko Korbar, Nikola Belić (Hrvatski geološkog institut u Zagrebu), izv. prof. dr. sc. Davorin Penava (Građevinski i arhitektonski fakultet u Osijeku) te dr. sc. Branko Kordić (Hrvatski geološki institut). U našem istraživanju pokušali smo procijeniti raspodjelu pojačanja gibanja tla, koja se dogodila tijekom navedenog potresa kako bi se eventualno povezala s uočenom štetom na gradskom području i lokalnim uvjetima tla. Pokazalo se da su građevine sagrađene nakon 1963. godine (godina razornog potresa u Skopju) bile manje oštećene, ili štete uopće nije bilo ( novije građevine) u odnosu na građevine izgrađene prije 1920. (ili čak 1945.), a što su dokazali i strukturni inženjeri na terenu. Osim toga, u radu je priložen i 3D model te video animacija (time-lapse) potresnog slijeda u prvih 24 sata nakon glavnog potresa. Potresi su nastali zbog aktivacije sustava rasjeda duž kojih je došlo do kretanja velikih blokova stijena u podzemlju sjeveroistočnog dijela grada Zagreba i planine Medvednice. Grad Zagreb nalazi se pod utjecajem rasjedne zone Žumberačko-Medvedničko-Kalničkog rasjeda te su potresi ovdje posljedica sučeljavanja struktura Panonskog bazena i onih Medvedničko-Kalničkog pružanja. Sustav rasjeda je aktiviran pomakom na glavnom rasjedu koji je uzrokovao oslobađanje energije nakupljane u stijenama tijekom 100-godišnjeg naprezanja, kojeg u gornjim dijelovima Zemljine kore uzrokuje kontinuirano kretanje dubokih litosfernih ploča – objasnio je stručno, a potom se fokusirao na Banovinu:
-Petrinjski potres dogodio se na rasjednoj zoni koja se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i prolazi Pokupljem u blizini Petrinje i Gline između dva vrlo različita tektonska bloka, Dinarida i Panonskog bazena. 28. prosinca dogodila su se tri prethodna potresa magnitude 5.2, 5.0 i 4.7 te nitko nije očekivao da će odmah sljedeći dan uslijediti razorni potres. No očito su navedena tri potresa aktivirala rasjedni sustav te je došlo do oslobađanja nakupljene elastičke energije u stijenskoj masi oko rasjeda. Uslijed naprezanja rasjednih ploha zbog djelovanja tektonskih sila došlo je do pucanja i sloma te je to uzrokovalo razornu trešnju na području Petrinje i okolice- pojasnio i dodao:- Ono što nam sad slijedi sljedećih mjeseci, kao normalna seizmička aktivnost nako ovako razornog potresa, jest trešnja uslijed niza naknadnih potresa. U tijeku pisanja ovog osvrta, zabilježeno je više od 30 naknadnih potresa magnitude veće od 3.0. Gotovo svaki jaki potres popraćen je nizom manjih naknadnih potresa različitih magnituda.
Može li se očekivati na nekom drugom području?
– Na zagrebačkom i petrinjskom području događali su se slični potresi. Tako je 9. studenoga 1880. godine Zagreb pogodio potres magnitude 6.3, dok je 8. listopada 1909. godine Pokupsko (mjesto nedaleko od Petrinje) pogodio potres magnitude 5.8. Pokupski potres uvrštava se u nekoliko povijesnih potresa koji se redovito spominju u seizmološkim udžbenicima i drugim knjigama o povijesti znanosti, jer je njegovom analizom, veliki hrvatski znanstvenik, geofizičar Andrija Mohorovičić unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova bliskih potresa kroz Zemlju Prvi je u svijetu na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina koja odjeljuje koru od plašta Zemlje, a koja je njemu u čast nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom. Osim toga, bilo je još jakih potresa sličnih magnituda u Hrvatskoj: 5. rujna 1996. dogodio se potres pokraj Stona magnitude 6.0, 7. siječnja 1962. pokraj Makarske magnitude 5.9, 29. prosinca 1942. pokraj Imotskog magnitude 6.2. Tu svakako treba spomenuti i jake razorne potrese s velikim štetama u Draču 26. studenoga 2019 magnitude 6.4, Crnoj Gori 1979. magnitude 7.0, Banja Luci 27. listopada 1969. magnitude 6.6, Skopju 26. srpnja 1963. magnitude 6.1. Mogao bih tu nabrajati i druge potrese magnitude veće od 5.3, međutim moramo biti svjesni da su potresi svakodnevica i da živimo na seizmički aktivnom području.
Potresi u Međimurju ?
– Meni je ovaj potres zapravo prvi potres koji sam osjetio u životu. Kad je bio zagrebački potres, vozio sam se u autu i išao na teren, pa ga nisam osjetio. Za vrijeme ovog potresa sjedili smo za stolom i odjednom se osjetilo kao da je prošao teški kamion te su moji roditelji odmah izletjeli van, dok sam ja začudo ostao sjediti za stolom i gledao kako se kuća njiše sve jače i jače. Goričan je cca. 120 km od epicentra i osjetilo se prilično jako te sam odmah rekao da je ovo magnituda veća od 6. To što smo osjetili u Međimurju i okolici su tzv. površinski valovi. Dubina žarišta Petrinjskog potresa je oko 10 km. Budući da smo mi otprilike 100-tinjak kilometara od epicentra, seizmički valovi su s udaljenošću izgubili dio energije. Podrhtavanje je trajalo dugo: najprije su stigli brzi, slabiji P-valovi, zatim sporiji S-valovi s većim amplitudama, a zatim i sporiji površinski valovi. Površinski valovi imaju manje frekvencije (dulje periode), pa se na većim udaljenostima od potresa osjete kao dugo ljuljanje. A tu kod nas je i lokalno tlo igralo svoju ulogu zbog tzv. pojačavanja trešnje. Također, osjet i štete na građevinama ovise o vlastitim frekvencijama i tla i građevine, pa je i tu dio uzroka što su se neki u visokim zgrada više “ljuljali”, nego recimo u prizemlju ili u kućama.
Što se tiče potresa u Međimurju, tu svakako treba napomenuti potres koji se dogodio 30. ožujka 1738. procijenjene magnitude 5.1 s epicentrom kod Šenkovca a intenzitet potresa u epicentru iznosio je VII °MSK ljestvice. Najjači efekti potresa bili su na području od Štrigove do Preloga. Podaci u literaturi ukazuju na značajne štete na sakralnim objektima u mjestima Štrigova, Selnica, Čakovec (stradao je i dvorac), Sveta Jelena (današnji Šenkovec), Sveti Juraj u Trnju i Prelog.
Može li se ovdje očekivati neki s epicentrom?
– Na svu sreću, u Međimurju baš i nema pojave potresa zadnjih godina, no ne znači da ih neće biti, jer ponavljam to je nešto što ne možemo predvidjeti. Slabiji i umjereni potresi događaju se blizu nas oko Ivanščice, Kalnika, Koprivnice i na granici s Mađarskom i Slovenijom. Nije nužno da epicentar potresa bude točno na nekom području, pa da uzrokuje štetu, već se i potresi udaljeni 50-tak i više kilometara mogu znatno osjetiti i mogu nastati štete zbog utjecaja lokalnih geoloških svojstava, kao što smo imali prilike svjedočiti iz ovog Petrinjskog potresa. Naravno, tu je uvijek prisutan i psihološki faktor kod samih ljudi kad osjete podrhtavanje tla, što baš i nije ugodno. Ali da ne dižemo paniku i plašimo ljude, Međimurje ima sreću kad su potresi u pitanju. Na žalost ljudi s Petrinjskog područja nisu te sreće.
Koja struka je s psihološke strane najprimjerenija za potporu ljudima pogođenima potresom ?
– Na žalost uhvatili ste me s pitanjem na koje nemam odgovor. Petrinja, Sisak Glina i okolica su nastradale u ratu i sad im je potres porušio domove i uzeo ljudske živote. Nadam se da će država naći načina kako pomoći tim ljudima, od Civilne zaštite, Crvenog križa i nadležnih službi-kazao je iskreno.
Kako će običan puk stati uz te ljude?
-Znate, kad sjedite za računalom i analizirate potrese, modelirate razne potresne scenarije, pišete i objavljujete znanstvene radove na temelju zaključaka, mislite kako je to sve divno i krasno sa znanstvene strane. I nadate se da će se to kad-tad uključiti i u struku i u protupotresnu gradnju. A s druge strane su ljudi koji su izgubili svoje živote i ostali bez svojih domova na području koje je i samo po sebi zapušteno nakon rata. Čuo sam se s kolegama seizmolozima i građevinarima koji su tamo. Ljudi doslovce padaju s nogu da pomognu kako znaju i mogu, neki nisu i neće spavati danima. Cijela Hrvatska se ujedinila i svi hoće pomoći. Pitate me kako kao običan puk stati uz te ljude? Mislim da to svatko za sebe mora odlučiti na koji način će pomoći. Pomoći se može na razne načine i ne treba pretjerivati sad da se hrpa ljudi sjati u Petrinju i okolicu. Znam da bi svi sad htjeli ići tamo i pomoći, ali treba malo stati na loptu i razmisliti što je stradalima tamo sad sve potrebno u narednim danima i mjesecima. Postoje nadležne službe i ljudi koje su tamo da pomognu i koji će još doći pomoći iz svih krajeva Hrvatske. Ipak treba biti oprezan, to područje će biti seizmički aktivno narednih dana i mjeseci, i svatko tko nije stručan za takve situacije, preporučam da ne ide tamo.
Imaš li u ovom trenutku još neku poruku?
– Ono što bih tu smatrao nužnim reći, a to je na neki način i poruka i političarima i čelnicima gradova i županija. Svaki postotak budžeta više koji se uloži u protupotresnu gradnju, a prvenstveno u prostorno planiranje, je više nego dobro uložen novac. Tu mislim na izbor lokacije gradnje i vrste građevine, provođenje terenskih, geofizičkih i seizmičkih istraživanja, izrade samog projekta te u konačnici same gradnje – štednje nigdje ne smije biti! Jedina zaštita od potresa je protupotresna gradnja. Za starije građevine svakako treba provesti istraživanja i vidjeti koje građevine je potrebno ojačati tako da izdrže potres određene magnitude odnosno minimalne akceleracije te u skladu s time provesti konstrukcijsko ojačavanje postojećih građevina, a čime se naravno povećava njihova otpornost na potrese. Svakako treba i unaprijediti/modernizirati sustav za prevenciju i brzu pomoć nakon što se dogodi prirodna katastrofa bez obzira je li to potres, poplava, požar i slično. Završit ću riječima Andrije Mohorovičića koji je rekao da ljudi brzo zaborave na jak i razoran potres i nastalu štetu i da na žalost tek sljedeći jači potres osvijesti ljude koliko je važno ulaganje u protupotresnu gradnju i sigurnost ljudi. Nadam se da nam se to ovaj puta neće dogoditi!