Naslušale su se te klupe svakakvih tračeva, svačijih bolesti i smrti, rođenja, ratova i junaštava, kojekakvih dogodovština, šala i dubokoumnih mudrolija...
Muzej Međimurja Čakovec prije desetak dana je na svojoj Facebook
stranici objavio fotografiju koja nas vraća u prošlost.
– Nekad je ovo bila uobičajena i svakodnevna slika našeg
sela – klupčica na kojoj se u večernjim satima okupljala družina
iz susjedstva: majke s bebama na prsima, starci, žene i muževi u
najboljim godinama, cendrava dječurlija, znatiželjna mladež,
pospane mačke, psi i stotine neumornih hrušteva čija su tjelešca
suludo vrludala oko prigušenog svjetla na vrhu kvrgave drvene
bandere.
Naslušale su se te klupčice svakakvih tračeva, svačijih bolesti i
smrti, rođenja, ratova i junaštava, kojekakvih dogodovština, šala
i dubokoumnih mudrolija. Tu su se rađale ljubavi i započinjale
svađe, to je bio hidrometeorološki zavod, televizija, pametni
telefon, tablet i facebook, tu su se okupljali i davali korisne
savjete “doktori, zubari, veterinari, agronomi, novinari,
pjesnici, putopisci, učitelji, vojskovođe, inženjeri i babice.”
A kad bi netko naišao žamor je utihnuo. “Hvaljen Isus”, rekao bi
prolaznik. “Na sve vijeke, Bog je hvale vrijedan”, odgovorili bi
ovi s klupčice gotovo uglas. I tako bi prošao dan. Naši stari
nisu život shvaćali naročito ozbiljno. A zašto i bi? Što je,
uostalom, život? Dođeš na klupčicu, sjedneš, kažeš nešto pametno
ili glupo, zahvališ se – i odeš – napisali su iz MMČ-a.