Čitatelj nam je poslao fotografiju dijela 'nikako' sanirane lokalne prometnice od Kotoribe prema Goričanu. U Županijskoj upravi za ceste u početku nisu bili zadovoljni sanacijom
20. lipnja 2016. godine o toj smo prometnici pisali: – Takozvanim
eko asfaltom spojit će se Kotoriba i Goričan. Radi se o dužini 12
kilometara, a radovi se financiraju iz fondova Europske unije. U
tu je modernizaciju krenula Županijska uprava za ceste
Međimurske županije. Radi se o dijelu lokalne ceste LC 20066
Goričan – Kotoriba. Radi se o cesti uz murski
nasip. Cesta će Kotoripčanima biti od velike koristi
jer će puno brže moći do Goričana, ali i do autoceste. Zamjenik
načelnika Općine Kotoriba Roberto Ujlaki kaže
kako su 19. lipnja započeli radovi na uređenju ceste koje izvodi
tvrtka Pavlic – asfalt – beton iz Donjeg Kraljevca – kaže
Ujlaki. Očekuje se da će biti završeni u roku mjesec dana –
pisali smo tada.
Oko kvalitete izgradnje, odnosno eko asfaltu, bilo je puno
prijepora i to naročito među vijećnicima Općine Kotoriba.
Neki od njih već su tada iskazivali nezadovoljstvo govoreći kako
će ta cesta biti “rupa bez dna”. Koliko se sjećamo, tada je,
razmatrajući tu problematiku, najaktivniji i najbliže istini bio
vijećnik HDZ-a Zoran Radmanić.
–
Jednoga dana će se pokazati velik broj potrebnih sanacija – rekao
je na jednoj od sjednica. Nažalost, njegove riječi su se
obistinile kao i riječi mnogih namjernika koji su sumnjivo
klimali glavom vidjevši od čega se cesta gradi.
Općinski načelnik Ljubomir Grgec tada je
govorio: – Nismo zadovoljni ovakvom izvedbom kolnika, a sama
izvedba nije konstantno jednake kvalitete i dovodi se u
pitane trajnost ceste te je dodao kako je Općina u
svezi toga zatražila stručno očitovanje Županijske uprave za
ceste. Njihov je odgovor bio kako cesta treba biti u skladu
s okolišom i zaštićenim područjem uz rijeku Muru uz koju je i
izgrađena. Cesta je izgrađena pomoću EU sredstava, ali uz obavezu
očuvanja postojećeg prirodnog stanja kao i poštivanje maksimalne
zaštite prirodnog okoliša.
Ljerka Cividini, ravnateljica spomenute
institucije je tada navela kako je teško postići kompromis i
uravnoteženost kod provedbe graditeljskih zahvata u prirodi.
Zaključno je dodala: – Postojeći makadam izveden je kao nevezani
tucanički zastor i vrlo je podložan djelovanju lokalnih
klimatskih i prometnih uvjeta. Sve to je zahtijevalo veliki
angažman ljudskog i strojnog rada na sanaciji prometnice kako bi
ona bila u stanju prihvatljivom za korisnike ceste.
Nažalost, pokazalo se je kako korisnici nisu zadovoljni.
Darko Kovačić, bivši komunalni djelatnik u
Općini Kotoriba, koji kao ribolovac koristi cestu nam je poslao
fotografiju s komentarom: – Svi bi najradije na ovu
prometnicu stavili asfalt kako bi se vozili udobno i bez da
zaprljaju auto, a i meni bi bilo lakše da biciklom ne vozim
slalom po netom izgrađenoj cesti.
U
ovom slučaju u neposrednoj blizini Mure i usred zaštićenog
krajolika to nije moguće. Posebice je to važno za budući
razvoj turizma, jer ako želimo unapređivati ozbiljnu turističku
ponudu vezanu uz bogatstvo naših rijeka, ali i općenito ljepotu
našeg krajolika, jednostavno ne smijemo na svaku cestu staviti
asfalt, stav je struke.
Na fotografiju se je ovih dana očitovala ravnateljica Cividini
riječima: – Uočena su oštećenja na LC 20066, ista su
sanirana (ne baš najsretnije), ali i to je popravljeno… Sve je
još uvijek u garancijskom roku, nema troška za Županijsku upravu
za ceste.
Što reći za kraj?
Kotoripčani su taj pojas proglasili zaštićenim i kao takav je
ucrtan u sve dokumente. Trebalo je znati što nosi uravnotežnost
prirode i suvremenog. Znali su oni to vrlo dobro, kažu danas, no
nisu vjerovali o slabe strane jedne vrste, za njih nepoznate,
asfalta. Po svemu sudeći će riječi vijećnika Radmanića ostati i
postati svakodnevica.