Blagdan je svetog Stjepana u kojem se, dan poslije Božića, kada se katolici spominju svojeg prvomučenika - simbola borbe za pravdu i praštanje.
U uobičajenim okolnostima i prijašnjih godina, na Štefanje
je počinjao blagoslov obitelji po kućama, a mnogi će, poput
Stjepana, Štefa, Stipe, Štefice i Štefanije, slaviti i svoj
imendan. Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog
nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36.
godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Kazna je bila
kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema.
Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim
krajevima štuje dan konja ili mazgi čiji je svetac zaštitnik.
Seljaci su u Istri na taj dan izlazili s konjima, jahali ili se
utrkivali. Na sam Božić u Hrvatskoj ljudi nisu odlazili u
posjete, već su bili doma s obitelji, ali drugog dana Božića,
dakle, na Štefanje, obilazili su rođake i prijatelje. Mlade su
snahe posjećivale roditeljski dom i majci i ocu nosile
darove. Postoje i neke narodne izreke vezane uz ovaj dan.
“Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” Ta izreka
slična je onoj “bolje Božić kužan nego južan”, što znači da za to
doba godine nije primjereno toplo i kišno vrijeme, pa će
stoga plodnost sljedeće godine biti mala.