Simboličan naslov koji ustvari pokazuje i stvarnost. U kontaktu s Marijanom Kovačem iz Kotoribe i Nikolom Vršićem iz Svetog Juraja na Bregu, došli smo do saznanja čemu su se posvetili u vrijeme samoizolacije, kreativnosti, rukotvorstvu, unucima i djeci
Obojica su nam rekli kako tek sada, kada možda i drugačije
razmišljaš, uvidiš koliko si glede nekih drugih obveza propustio
učiniti drugima, a pokazuješ ono za što neki misle da ti to
nikada ne bi napravio. Marijan Kovač je
umirovljenik iz Kotoribe. Pasionirani je zaljubljenik u
fotografiju pa je svaki slobodni trenutak poklanjao njoj pa su mu
unuci, blizanci Simon i Rafael
znali reći: – Deda, sam nas naslikavaš, daj nam pokaži nekaj
drugo! Kada sam malo razmislio, a oni su već učenici 4. razreda
ovdašnje OŠ, došao sam do saznanja su dečki u pravu.
Latio sam se drveta i alata za njegovu obradu, a kreativnost je
oduvijek bila u meni. Polako i sigurno napravio sam ih drvene
prijatelje koji su u ovo vrijeme sastavnica njihovog života –
ispričao nam je.
Sasvim
na drugom kraju Međimurja u Svetom Juraju na Bregu živi mladi
tata Nikola Vršić za kojeg se ne može reći da se
ne može razbacivati sa slobodnim vremenom jer je djelatnik Zavoda
za hitnu medicinu MŽ, no samoizolacija mu je “darovala” te
trenutke.
– Prionuo sam poslu, onome koji mi ide od ruke i onome koji će
biti najproduktivniji i najkreativniji. Prionuo sam i radi sobova
i snjegovića od kojih su gotovo svi izrađeni pronašli svoj
putprijatelja, njihovoj djeci, u Dječji vrtić Brezje,
roditeljima, baki i djedi, uglavnom ostavili smo tri, a ostali su
nas “ostavili”… – kaže Nikola i dodaje: – Nećete vjerovati jer
mislite da se djeca najbolje raduju tome, ali i naša baka je ta
koja ga valjda hoda van paziti i gledati… ona je nekako bila
nabolje iznenađena… Odmah je dedu našpotala kaj do sada nije
takvoga napravil do sad.
Nikola je ponosan što su u tome bio njegov sinčić, a da su
posebno došle do izražaja kreativne sposobnosti kćeri u završnoj
fazi izrade.
– Još samo da nam je snijega! – uzdahnuli su čeznutljivo.