Fabricio Cruz već tri godine živi u Međimurju, igra nogomet u Slogi i obožava Međimurje. Kako je ovaj mladi Brazilac završio kod nas, što kaže o našim ljudima, fali li mu rodna zemlja, je li mu težak naš jezik i koji mu je naš domaći specijalitet najbolji, otkrio je za naš portal
U Hrvatsku je prvi put došao 2017. godine u posjet bratu, ali je odlučio ovdje ostati zbog – nogometa. Kasnije se i zaljubio, s djevojkom i njezinom obitelji živi i provodi vrijeme u Strahonincu. Kaže da voli našu zemlju, naše ljude, a trenutno igra nogomet u NK Sloga.
U nastavku pročitajte kratki razgovor s Fabriciom:
S kim si doselio u Hrvatsku?
Doselio sam sam, ali je u to vrijeme i moj brat bio u Međimurju, pa sam na početku živio s njim.
Koja je tvoja ‘brazilska’ priča? Koju školu si tamo završio?
S 12 godina počeo sam igrati u većim klubovima i prvi put počeo živjeti samostalno, bez roditelja. Zbog toga sam često mijenjao škole, no u Brazilu je obrazovanje malo drugačije nego kod vas. “Srednja škola” je u principu svaka ista i nema određene struke. Struka se bira tek upisom na fakultet prema ostvarenim bodovima u prijašnjem školovanju, no ja zbog nogometa nisam upisao fakultet.
Prilagodba mi je bila dosta teška, nisam znao jezik, hrana se dosta razlikuje od one koju sam konzumirao u Brazilu i htio sam se vratiti, što sam i učinio nakon 3 mjeseca od kad sam stigao.
Je li hrvatski jezik težak? Koliko ti je trebalo da ga naučiš?
Hrvatski jezik je težak jer ima dosta padeža, no smatram da sam ga svladao brzo i dosta dobro. U 6 mjeseci paralelno sam naučio osnove hrvatskog i njemačkog jezika bez ikakvih tečajeva i slično. Hrvatski još uvijek ne pričam savršeno, ali svaki dan naučim nešto novo.
Život u Brazilu puno je aktivniji, bilo mi je jako čudno vidjeti prazne ulice ovdje i navIknuti se na tih život. U Brazilu su svakodnevno privatne zabave na cesti ispred kuća na koje su pozvani svi. No, ljudi se ne razlikuju puno i istaknuo bih to da Hrvati, kao i Brazilci imaju veliko srce i spremni su pomoći u svakom trenutku.
Vraćaš li se ponekad tamo? Fali li ti tvoja rodna zemlja ili ti je lijepo i ovdje?
Da, fali mi moja rodna zemlja, tamo su moja obitelj i prijatelji, no, lijepo mi je i ovdje. Zadnje sam bio u Brazilu prije otprilike godinu i pol i ne znam kada će se to opet ponoviti.
Nogomet igraš trenutno u NK Sloga. Razlikuje se naš nogometni stil od brazilskog?
Nogometni stil razlikuje se puno od brazilskog. Brazil ima jaku tehniku i puno kondicije i snage. Taktika je razrađena više nego ovdje. Iako se dosta razlikuju, hrvatski nogometni stil mi se također sviđa i volim igrati ovdje.
Koji ti je najdraži svjetski klub i igrač?
Najdraži svjetski klub mi je Vasco Da Gama, a najdražeg igrača nemam, najveći uzor mi je uvijek bio moj otac.
Kako si zadovoljan uvjetima ovdje u Međimurju, jesi li ikada dobivao neke veće ponude, izvan našeg kraja?
Zadovoljan sam s nogometnim uvjetima ovdje, a ponuda je bilo puno. Nisam ih odlučio prihvatiti jer se većinom radilo o zemljama koje su dosta udaljene od Hrvatske, a nisam bio spreman napustiti život koji sada živim ovdje i prilagođavati se ponovo na novu kulturu.
Kakav je nogometni tim u kojem igraš, slažeš li se s igračima i kolegama?
Tim mi je super, svi smo prijatelji, bodrimo jedni druge i guramo naprijed. Slažemo se na terenu i izvan njega.
S kim živiš, kako provodiš dane i s čime se sve baviš?
Živim u Strahonincu s curom i njezinim roditeljima. Osim nogometa, radim u Elcopu, a nakon posla volim provoditi vrijeme s curom i psima kojih je dovoljno za cijelu nogometnu momčad.
Ne mogu generalno pričati o tome kakvi su ljudi ovdje. Hrvati imaju veliko srce, ali, kao i u svakoj drugoj državi, uvijek postoje iznimke koje ne prihvaćaju različitosti. Većina ljudi me prihvatila otvorenih ruku, neki su u početnu imali krivu sliku o meni, no ona se promijenila nakon što su me upoznali. Uvijek postoji i mali dio ljudi kojima smeta moja različitost.
Imaš i djevojku. Koliko ti je bitna njena podrška u životu?
Imam divnu djevojku i ona mi je najveća podrška. Uvijek osjeti kad sam loše volje, na primjer nakon izgubljene utakmice jer ne volim gubiti, i pronađe pravi način da me digne i pokaže mi da vrijedi sve što radim i da će uvijek biti bolje. Imamo otvorenu komunikaciju i uvijek mi ukaže i na to što nisam napravio dobro na terenu i nastoji mi pomoći da drugi put budem bolji.
Sviđa mi se vaša hrana, ali majka moje cure sprema najbolje slatko zelje!
Što bi istaknuo kao nešto što ti fali iz Brazila, a da nemamo/nemaš ovdje?
Istaknuo bih prvenstveno svoju obitelj i prijatelje, a osim toga moja kultura i vjera.
Kakvo ti je Međimurje kao sredina za život? Bi li volio ovdje ostati?
Međimurje je vesela sredina i sigurno ću ostati ovdje.
