ZALJUBLJENIK U KULINARSTVO ODMALENA

MLADI KUHAR DENIS VRBANEC (20) ‘U kuhinji smo i ‘petke i svetke’, ali taj posao ne bih nikada mijenjao’

Denis Vrbanec je 20-godišnji kuhar iz Savske Vesi. Iako je prije nekoliko godina tek ozbiljno krenuo u svijet kulinarstva, odlučno korača tim putem. Obožava kuhati, ali, kako kaže, da bi bio dobar u tom poslu, potrebno je puno odricanja i prakse

Denis je, otkad zna za sebe, volio pratiti što to stariji ‘rade’ u kuhinji. Od malena je provodio najviše vremena s mamom upravo u – kuhinji. Već prije polaska u školu pokazivao je želju i interese da i on isproba isto. Dakako, ozbiljno se posvetio kulinarstvu tek kada je upisao Srednju školu Prelog. Kako kaže, to mu je bila jedna od najboljih odluka u životu. Zašto? O tome smo porazgovarali s Denisom:

Kada si prvi puta ‘osjetio’ ljubav prema kuhanju i kada si zapravo shvatio da to želiš raditi u životu? 

Već sam od malih nogu volio isprobavati razna jela te se s godinama ta ljubav razvijala, iako toga nisam bio odmah svjestan. Kada je došlo vrijeme srednjoškolskih upisa shvatio sam da je kuharstvo zanimanje kojim se želim baviti. Upisao sam Srednju školu Prelog, smjer kuhar. 

Što ti se najviše sviđalo kroz obrazovanje?

Kao i svakom kuharu, najviše mi se sviđao praktični rad. Iako je bilo zabavno učiti o kuharstvu, pretvaranje znanja u djelo pričinjavalo mi je najveće zadovoljstvo. Mislim da svi volimo uživati u plodovima svoga rada, ma kakav on bio, ali nama kuharima je to poseban užitak jer, ipak, radi se o hrani. 

Jesi li timski igrač i da li je u tom poslu to potrebno biti?

U ovom poslu, timski rad je od velike važnosti jer se zadaci u kuhinji dijele po ulogama, ne radi se po principu “svi sve”, već postoje točna jela koja priprema određeni kuhar. Primjerice, netko je zadužen za roštilj, drugi za pizze, a treći za salatu ili prilog, stoga kad dođe do narudžbe koja  obuhvaća sve navedeno, potrebna je dobra koordinacija tima. 

Foto: Darko Mareš

Nakon srednje škole odlučio si ostati u Međimurju i nastavio raditi ono što najbolje znaš  – kuhati. Je li ti plan ostati ovdje i usavršavati se sve više, ili možda razmišljaš o odlasku iz zemlje?

Prvotni plan je bio ostati ovdje, međutim trenutna epidemiološka situacija, ali i općenito situacija u zemlji, nije povoljna. Imam afinitete za odlaskom van zemlje jer bih volio nadograditi svoja znanja i upoznati druge svjetske kuhinje. U svakom slučaju plan je vratiti se u Hrvatsku i iskoristiti ta znanja. 

Koliko je zapravo težak posao jednog kuhara? Kako izgleda tvoj radi dan?

Moj radni dan započinje u 08:00 sati ujutro, kuhari prvi dolaze u restoran i započinje provjera namirnica te njihova priprema. Prve narudžbe stižu oko 10:00 sati i tada zapravo počinje glavni dio dana. Najveće gužve za vrijeme radnog tjedna stvaraju se u vrijeme ručka i večere, dok za vikend to može biti kroz cijeli dan. 
Takav posao nema fiksno radno vrijeme.

Vi ste u kuhinji rano ujutro, kasno navečer, ‘petke i svetke’, vikende… Kako ti to pada na privatan život?

S obzirom na to da imam 20 godina i da je moj život tek počeo, to je dio posla koji mi zapravo najteže pada. Dok su moji vršnjaci bezbrižno planirali vikende, ja sam morao provjeriti svoje radno vrijeme. Međutim, toga sam bio svjestan prilikom upisa u srednju školu. Na sreću, imam fleksibilne i pristupačne kolege i šefa kuhinje pa smo uvijek našli zajednički jezik. 

Budući da se nalazimo u vremenu pandemije, a tvoj je sektor izrazito pogođen mjerama koje uvodi Vlada, koliko ti se posao promijenio zbog toga? 

Posao se promijenio u potpunosti, pogotovo sada kada su restorani u potpunosti zatvoreni. I prije potpunog zatvaranja, promjene su bile zaista osjetne. Ljudi su dolazili sve manje i ostajali sve kraće. 

Što bi poručio mladim osnovnoškolcima koji tek biraju smjer za srednju školu, a privlači ih kuhanje? 

Budite znatiželjni i istražujte. Srednja škola je samo uvertira u svijet kuhanja, a s obzirom na naš obrazovni sustav, to čak ne čini ni temelje za kuharstvo. Primjerice, mi smo imali pet dana škole te jedan dan prakse za vrijeme vikenda. Izuzev praznika kada smo morali odraditi 180 sati prakse. Nažalost, za to kratko vrijeme se ne može naučiti puno pa veliki dio toga ovisi o pojedincu. Potrebno je samostalno uložiti puno truda i rada da bi se došlo do nekih rezultata. Danas postoji puno emisija, knjiga i vlogova na temu kuhanja pa mislim da je to velika prilika za sve buduće kuhare, poručuje Denis na kraju našeg razgovora.

Foto: Darko Mareš

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije