Denis Vrbanec je 20-godišnji kuhar iz Savske Vesi. Iako je prije nekoliko godina tek ozbiljno krenuo u svijet kulinarstva, odlučno korača tim putem. Obožava kuhati, ali, kako kaže, da bi bio dobar u tom poslu, potrebno je puno odricanja i prakse
Denis je, otkad zna za sebe, volio pratiti što to stariji ‘rade’ u kuhinji. Od malena je provodio najviše vremena s mamom upravo u – kuhinji. Već prije polaska u školu pokazivao je želju i interese da i on isproba isto. Dakako, ozbiljno se posvetio kulinarstvu tek kada je upisao Srednju školu Prelog. Kako kaže, to mu je bila jedna od najboljih odluka u životu. Zašto? O tome smo porazgovarali s Denisom:
Kada si prvi puta ‘osjetio’ ljubav prema kuhanju i kada
si zapravo shvatio da to želiš raditi u
životu?
Već sam od malih nogu volio isprobavati razna jela te se s
godinama ta ljubav razvijala, iako toga nisam bio odmah svjestan.
Kada je došlo vrijeme srednjoškolskih upisa shvatio sam da je
kuharstvo zanimanje kojim se želim baviti. Upisao sam Srednju
školu Prelog, smjer kuhar.
Što ti se najviše sviđalo kroz
obrazovanje?
Kao i svakom kuharu, najviše mi se sviđao praktični rad. Iako je
bilo zabavno učiti o kuharstvu, pretvaranje znanja u djelo
pričinjavalo mi je najveće zadovoljstvo. Mislim da svi volimo
uživati u plodovima svoga rada, ma kakav on bio, ali nama
kuharima je to poseban užitak jer, ipak, radi se o
hrani.
Jesi li timski igrač i da li je u tom poslu to potrebno
biti?
U ovom poslu, timski rad je od velike važnosti jer se zadaci u
kuhinji dijele po ulogama, ne radi se po principu “svi sve”, već
postoje točna jela koja priprema određeni kuhar. Primjerice,
netko je zadužen za roštilj, drugi za pizze, a treći za salatu
ili prilog, stoga kad dođe do narudžbe koja obuhvaća sve
navedeno, potrebna je dobra koordinacija tima.
Foto: Darko Mareš
Nakon srednje škole odlučio si ostati u Međimurju i nastavio raditi ono što najbolje znaš – kuhati. Je li ti plan ostati ovdje i usavršavati se sve više, ili možda razmišljaš o odlasku iz zemlje?
Prvotni plan je bio ostati ovdje, međutim trenutna epidemiološka
situacija, ali i općenito situacija u zemlji, nije povoljna. Imam
afinitete za odlaskom van zemlje jer bih volio nadograditi svoja
znanja i upoznati druge svjetske kuhinje. U svakom slučaju plan
je vratiti se u Hrvatsku i iskoristiti ta znanja.
Koliko je zapravo težak posao jednog kuhara? Kako izgleda
tvoj radi dan?
Moj radni dan započinje u 08:00 sati ujutro, kuhari prvi dolaze u
restoran i započinje provjera namirnica te njihova priprema. Prve
narudžbe stižu oko 10:00 sati i tada zapravo počinje glavni dio
dana. Najveće gužve za vrijeme radnog tjedna stvaraju se u
vrijeme ručka i večere, dok za vikend to može biti kroz cijeli
dan.
Takav posao nema fiksno radno vrijeme.
Vi ste u kuhinji rano ujutro, kasno navečer, ‘petke i
svetke’, vikende… Kako ti to pada na privatan
život?
S obzirom na to da imam 20 godina i da je moj život tek počeo, to
je dio posla koji mi zapravo najteže pada. Dok su moji vršnjaci
bezbrižno planirali vikende, ja sam morao provjeriti svoje radno
vrijeme. Međutim, toga sam bio svjestan prilikom upisa u srednju
školu. Na sreću, imam fleksibilne i pristupačne kolege i šefa
kuhinje pa smo uvijek našli zajednički jezik.
Budući da se nalazimo u vremenu pandemije, a tvoj je
sektor izrazito pogođen mjerama koje uvodi Vlada, koliko ti se
posao promijenio zbog toga?
Posao se promijenio u potpunosti, pogotovo sada kada su restorani
u potpunosti zatvoreni. I prije potpunog zatvaranja, promjene su
bile zaista osjetne. Ljudi su dolazili sve manje i ostajali sve
kraće.
Što bi poručio mladim osnovnoškolcima koji tek biraju
smjer za srednju školu, a privlači ih
kuhanje?
Budite znatiželjni i istražujte. Srednja škola je samo uvertira u
svijet kuhanja, a s obzirom na naš obrazovni sustav, to čak ne
čini ni temelje za kuharstvo. Primjerice, mi smo imali
pet dana škole te jedan dan prakse za vrijeme vikenda.
Izuzev praznika kada smo morali odraditi 180 sati prakse.
Nažalost, za to kratko vrijeme se ne može naučiti puno pa veliki
dio toga ovisi o pojedincu. Potrebno je samostalno uložiti puno
truda i rada da bi se došlo do nekih rezultata. Danas postoji
puno emisija, knjiga i vlogova na temu kuhanja pa mislim da je to
velika prilika za sve buduće kuhare, poručuje
Denis na kraju našeg razgovora.
Foto: Darko Mareš