Obiteljski pristup liječenju je osnovni postulat po kojem rade međimurski klubovi liječenih alkoholičara. To znači da na tjedne klupske sastanke dolaze članovi obitelji ovisnika. Kako funkcioniraju danas?
Odgovor na to pitanje potražili smo kod njihovih terapeuta, odnosno nadležnih u klubu. Kontaktirali smo terapeutkinje u KLA “Prelog” Dianu Uvodić-Đurić, dr. med., Kristinu Zorčec, mag. soc. rada iz KLA “Dr. Mato Golubić” Čakovec i Rajmonda Perčića, predsjednika KLA “Mursko Središće. Napomenimo, da uz njih u Međimurju djeluju i KLA “Zdravi život” Sveta Marija i “Osmijeh” Donja Dubrava.
Klupski sastanci su ti na kojima se okupe cijele obitelji razgovarajući o tjednim apstinencijskim danima, sastanci su ti na kojima se uzima terapija, a najveća terapija je ona verbalna, terapija “oči u oči”. Ovo su vremena kada su takvi kontakti zabranjeni, daleko su iza nas, a što posebno pogađa ljude koji su godinama naučeni tjedno biti zajedno, oni su ti, kako je zgodno rekao jedan bivši ovisnik, koji ih drže budnima- trijeznima. Mnogima oni nedostaju iz više razloga. O tome nam je dr. Uvodić-Đurić rekla:
– Snalazimo se, prilagođavamo se svi situaciji. Dogovorili smo se da stariji apstinenti dolaze samo ponekad, jer “mladim apstinentima” s malo staža, treba podrška. Pretvaramo KLA u grupice za savjetovališni rad s terapeutom, nekako nastojimo prebroditi ovu situaciju.
Kristina Zorčec o tome kaže: – Evo pridržavamo se svih epidemioloških mjera te i dalje održavamo sastanke. Sastanci su nam doduše kraći, primjećujem manji broj članova, ali i veću potrebu. Naime, tijekom prvog lockdowna, kada nismo održavali sastanke, par članova je nažalost napravilo recidive… Tako da sam stava da se sastanci moraju održavati usprkos ovoj epidemiji… S članovima sam u kontaktu putem naše Viber grupe, a po potrebi imamo individualna savjetovanja u Obiteljskom centru (gdje radim), što se također pokazalo kao zaštitni čimbenik u jačanju njihova samopouzdanja i jačanje osobnih snaga kod članova..
Rajmond Perčić pak navodi kako su s članovima na stalnoj telefonskoj vezi i kako u klubu za sada na sreću nije zabilježen nijedan slučaj recidivizma.
Postoji li zbog takvog načina rada kod pojedinca recidivizam?
O tome dr. Uvodić kaže: – Nije lako i jednostavno odgovoriti na ovo pitanje. S obzirom na to da nas trenutna situacija s pandemijom koronavirusa izlaže neizvjesnosti koju nosi svaki novi dan, povećana je razina zabrinutosti i anksioznosti kod svakog pojedinca te je sasvim normalna pojava povećane količine stresa kojem smo izloženi, kao i povećan osjećaj straha i zabrinutosti za vlastito zdravlje i zdravlje svojih najmilijih. Nerijetko se događa da ljudi svoju napetost, potištenost i strah od budućnosti pokušavaju liječiti alkoholom kojeg doživljavaju kao prirodno sredstvo za smirenje i popravljanje raspoloženja. Što se tiče funkcioniranja ovisnika o alkoholu, veći dio onih koji odbijaju liječenje nastavlja “igrati po svojim pravilima”.
Pravi alkoholičar se svakodnevno susreće s preprekama i zabranama vezano uz nabavu i korištenje alkohola i njemu ova situacija nije ništa novo. Unatoč preporukama koje nas upućuju na izbjegavanje nepotrebnih kontakata, oni nađu način kako nabaviti alkohol i naći razlog za prekomjerno pijenje. Nerijetko im je prijetnja zarazom i teškom bolešću samo razlog da sebi daju dozvolu za još intenzivnije pijenje. Jer “Tko zna, možda se sutra razbolim i umrem, pa čemu da se onda mučim biti trijezan…”? Većini alkoholičara u fazi uznapredovalog alkoholizma više ni ne treba vanjski razlog.
Ovisnost podržavana apstinencijskim sindromom (znakovima ustezanja), sama je sebi dovoljan razlog za ponavljanim pijenjem. Svakom je alkoholičaru na prvom mjestu njegova težnja da se dočepa pića koje će mu smanjiti drhtanje ruku, mučninu i bolove u želucu, bez toga ne može normalno profunkcionirati. A prva čaša traži drugu, druga treću, a poslije više nije ni važno, ne broji se… Stoga je alkoholičaru svejedno koja se vrsta prijetnje ili životnog problema nad njega nadvila, njegova ovisnost traži svoje- kaže iskusna terapeutkinja, dalje navodeći:
– Klubovi liječenih alkoholičara pružaju podršku svojim članovima da ustraju u apstinenciji od alkohola. Ta vrsta podrške posebno je važna u ovakvim kriznim situacijama. Na sastancima kluba puno se razgovara o koronavirusu i mjerama koje pomažu u njegovom suzbijanju. Točne, provjerene informacije koje prenose stručne osobe (terapeuti u klubu) jedan su od važnih načina smirivanja straha i dobra su prevencija stresom uzrokovanih poremećaja. Osjećaj zajedništva i pripadanja članovima kluba, posebno onima s kraćim apstinentskim stažem, može pridonijeti da se osjećaju sigurnije i lakše prebrode krize koje im se javljaju. Rekla bih da je ova situacija teška svima, a osobama s problemom alkoholizma još teža, zato im moramo nastojati omogućiti svu moguću vrstu podrške i pomoći u ovim teškim vremenima- rekla je za kraj.
Mi ćemo još dodati kako je posao klupskog terapeuta u ova turobna vremena postao još teži i zahtjevniji pa im samo možemo poželjeti da u tome ustraju.
