- Neka vam na srcu osobito budu siromašni, kako u vašoj župi, tako i drugdje - stoji u pismu koje je poslao svećenicima
Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je
svećenicima Varaždinske biskupije Uputu za božićni pohod
obiteljima i blagoslov kuća, odgovarajući tako na mnogobrojna
pitanja vjernika, ali i samih župnika kako u ovo vrijeme
epidemije organizirati redoviti, tradicionalni susret svećenika i
obitelji naših župa u obiteljskim domovima.
Biskup u pismu izražava svoju odluku da se ove godine božićni
pohod i blagoslov obitelji odgađa do daljnjega – do vremena
korizme, te nadalje potiče svećenike na pridržavanje
epidemioloških mjera, molitvu za zdrastvene djelatnike i sve
pogođene korona virusom, kao i na osjetljivost za potrebite i
siromašne.
– Neka vam na srcu osobito budu siromašni, kako u vašoj župi,
tako i drugdje. Preko župnog, biskupijskog i nacionalnog Caritasa
konkretno pomognimo onima koji su u potrebi, neka se nitko ne
osjeti osamljenim i napuštenim u svojoj neimaštini – poručio je
biskup Radoš.
Pismo prenosimo u cijelosti.
Draga braćo svećenici,
od srca vas, u ove svete dane došašća, iskreno pozdravljam.
Dijelim s vama i našim vjernicima ovo sveto vrijeme iščekivanja,
u kojemu zbog teške situacije uzrokovane bolešću svi osjećamo,
kako nam to prenosi evanđeoski izvještaj o navještenju (usp. Lk
1,26-38), strah i zbunjenost Blažene Djevice Marije pred
događajima vlastita života, ali i Božjim očekivanjima od nas
samih. No, i nama, kao i Presvetoj Bogorodici, u svemu što se
događa Gospodin progovara: ‘Ne boj se!’ U Njemu pronalazimo
‘milost’, u Njemu kome ‘ništa nije nemoguće’. Stoga vas na takav
stav i promišljanje pozivam ovih dana i potičem svakoga od
nas.
Kroz ove sam dane, ponajprije savjetujući se s prečasnim
dekanima, kao i najbližim suradnicima, pokušao razriješiti dvojbu
koja nas sada posebno opterećuje. Poći ili ne, onako kako smo to
uvijek činili, pohoditi i podijeliti blagoslov našim obiteljima u
prigodi Božića. Slušao sam vaše prijedloge, ali i poteškoće.
Većina vas slaže se da se navedeno odgodi. Razumijem one koji
smatraju da bi bez obzira na sve valjalo poći, ponajprije kako
bismo ljudima iskazali blizinu i kako taj naš lijepi običaj ne bi
utrnuo. Ipak, razumijem i one koji strahuju da bismo time
napravili još i gore, pa premda i u dobroj vjeri i s dobrim
namjerama te tako ugrozili živote svojih bližnjih, a možda i
naškodili vlastitome zdravlju.
Kao pastir ne mogu, a ne čuti i jedne i druge, te istovremeno
brinuti kako za povjereni mi puk Božji, tako i za sve vas, svoju
braću po svećeništvu. I jedni i drugi dio ste moje odgovornosti,
osobito jer među mnogim vama svećenicima promatram i one ugrožene
skupine koje se trebaju čuvati da se ne zaraze i obole od ove
teške bolesti. Svjestan sam koliko bi mnogim vjernicima značilo
da ih sada pohodimo, ali i koliki se boje ikakvih susreta,
osjećajući zbog toga strah i nelagodu.
Ipak, konačno zaključujući, sama me epidemiološka situacija
naših sjevernih županija, koja su postala žarišta bolesti i ovih
se dana jedva nose s visokom incidencijom zaraženih i teško
oboljelih, potiče da presudim kako se ove godine božićni pohod i
blagoslov obitelji odgađa do daljnjega – do vremena korizme. U
međuvremenu, s obzirom na razvoj događaja, zajedno ćemo
promišljati i odlučiti što i kako učiniti.
Molim vas da ovu odluku prihvatite u duhu svećeničke
poslušnosti, kako bismo na području cijele naše Biskupije
zadržali načelni stav i među vjernike ne bismo unosili zbunjenost
i nerazumijevanje. Volio bih da svojim župljanima navedeno
iskomunicirate kroz božićnu čestitku u osobnom pismu ili barem na
župnom listiću i pozovete ih da to vjernički prihvate.
Isto će ujedno biti i prigoda da ih, onako kako to i redovito
činite, izvijestite o svim župnim događanjima, ostvarenim
pothvatima, i statistikama protekle građanske godine, kao i
skromno zamolite da se, prema svojim mogućnostima, sjete i
materijalnih potreba župe.
Prilika je na tom mjestu i za ponovno podsjetiti da su svi
darovi, prihodi i prilozi koje župnik, kao upravitelj župnih
dobara, prima od svojih župljana namijenjeni isključivo župi i da
se isti polažu u župnu blagajnu te služe za funkcioniranje župe i
ostale njezine namjenske rashode, a i s obzirom da župnik i
ostali crkveni službenici nagradu za svoju službu ne primaju iz
drugih izvora, već da ih se u redovnim prilikama nagrađuje,
sukladno bodovnom sustavu, iz župne blagajne.
Ipak, imajte razumijevanja da mnogi u ovim vremenima, a i
zbog nastale situacije, teško žive i da možda nemaju
mogućnosti od čega izdvojiti svoj dar. Primite i to s kršćanskom
ljubavlju, i nemojte dopustiti da se osjete zbog toga manje
vrijednima ili neprihvaćenima. Bit će već prilike da kao vjernici
doprinesu za crkvene potrebe. Neka vam na srcu osobito budu
siromašni, kako u vašoj župi, tako i drugdje.
Preko župnog, biskupijskog i nacionalnog Caritasa konkretno
pomognimo onima koji su u potrebi, neka se nitko ne osjeti
osamljenim i napuštenim u svojoj neimaštini. Volio bih da se
potrudite i čuti svoje vjernike, praktično ih kontaktirajte
telefonom, osobito gdje je to moguće na manjim župama, upitajte
ih za zdravlje, njih samih i članova njihovih obitelji, kako bi
se upoznali na koji se način sami nose s ovom cijelom situacijom
i dali im do znanja da ste tu za njih, da ih preporučujete u
svojim molitvama i svetim misama, iako se ne možete kao inače
vidjeti, te da ste im na raspolaganju za ono u čemu im možete
pomoći.
I na biskupijskoj razini već smo unaprijed svjesni da će
sljedeća godina za sve nas biti godina odricanja, u kojoj ćemo
najvjerojatnije morati zaustaviti financiranje već planiranih
projekata, kako bismo imali ono esencijalno za
naš poziv i služenje. Vodit ćemo brigu i o prihodima
svake župe. Prema sredstvima koja joj budu na raspolaganju,
Biskupija će priskočiti u pomoć kome bude potrebno.
I dalje vas pozivam na pridržavanje svih propisanih mjera,
osobito na broj prisutnih vjernika od 25 osoba, kako u
zatvorenim, tako i na otvorenom prostoru, kao i držanje razmaka,
nošenje maski i mjere pojačane dezinfekcije, čišćenja i
provjetravanja prostora. Slažemo se ovih dana s postavljenim
pitanjem o logičnosti, razumljivosti i provedivosti pojedinih
mjera, ali smo svjesni da smo ih se i dalje dužni pridržavati.
Ujedno se bojimo još strožih mjera, jer su zbog pogoršanja
situacije i one moguće.
Stoga vas pozivam da se svega, a na što sam vas prethodno
pozivao, držimo, kao i da vršimo sve što se nalaže. Za to smo u
crkvenim prostorima odgovorni. Znam da će negdje, osobito o
slavlju Božića, iste biti teško u potpunosti provesti, ali sa
strpljivošću i razumijevanjem pozivajte vjernike na pridržavanje
mjera, posebno o slavlju polnoćke i božićnih misa.
Dragi svećenici, hvala vam na trudu i zalaganju, na
poslušnosti i zauzetosti, na tome što činite sve da i u ove svete
dane budete na raspolaganju našim vjernicima, za svaku lijepu
riječ i utjehu, za svetu ispovijed, misu i ostale sakramente.
Hvala vam što ste prisutni u našim crkvama, što ste na
raspolaganju bolesnima i nemoćnima koji žele da ih pohodite i
okrijepite svetim sakramentima.
Budite i dalje prisutni na način na koji možete; da nitko od
naših vjernika ne osjeti da smo ih zaboravili, napustili ili da
smo olako odlučili propustiti, ono što se, nažalost, u ovoj
situaciji mora odgoditi.
U vaše molitve preporučam sve one koji trpe od ove teške
bolesti, osobito umiruće, naše liječnike, medicinsko i bolničko
osoblje, kao i one koji se teško nose s ovom situacijom
pandemije. Budimo jedni drugima molitvena podrška i blizina!
Želeći vam svako dobro u ove svete dane došašća, lijepu i
plodonosnu pripravu za slavlje Božića, smijem vam već i sada
poželjeti da svima bude radostan i blagoslovljen!