Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Međimurske županije poslalo nam je priopćenje koje prenosimo u cijelosti:
Međunarodni dan osoba s invaliditetom proglašen je Rezolucijom
koju je donijela, u listopadu 1992. godine Glavna skupština
Ujedinjenih naroda. Osnovni razlog donošenja Rezolucije bilo je
ostvarivanje jednakosti ljudskih prava i sudjelovanju osoba s
invaliditetom u društvu.
U svijetu u kojemu je ideal imati, a ne i biti, sudjelovati, ali
i pobijediti, živjeti i uživati, osobe s invaliditetom teško se
uspijevaju izboriti za svoja prava, štoviše, problem je
ostvarivanja ljudskog dostojanstva i ravnopravnog mjesto sa tzv.
“normalnim” i “zdravim” osobama.
Iako današnja kultura i zakoni posebnu pažnju posvećuju ljudskim
pravima i poštivanju osobe, a napose osoba s invaliditetom,
gotovo svi pokazatelji naše participacije u svakodnevici daju
porazne rezultate, bilo da je riječ o zaposlenosti, visini
prihoda, odgovarajućem stanovanju, pristupu javnom prijevozu i
zgradama, pristupu informacijama, sudjelovanju u javnom i
političkom životu zajednice ili mogućnostima provođenja slobodnog
vremena.
Svi se slažu da je najhumanija briga za čovjeka ona koja mu
omogućuje život u zajednici, u obitelji. To je i intencija
današnjeg sustava socijalne skrbi u našem društvu, proces
deinstitucionalizacije. U tom procesu deinstitucionalizacije ne
smijemo zaboraviti na veliki iskorak koji je napravljen u radu
udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom. Udruge osoba s
invaliditetom aktivan su učesnik procesa deinstitucionalizacije.
Udruge pružaju različite usluge, posebno socijalne usluge kao što
je pomoć u kući, boravak, savjetovanja i pomaganje,
psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri uključivanju
u programe odgoja i redovitog obrazovanja, organizirano
stanovanje. Ta uloga posebno je ojačana mogućnostima koje se
pružaju javljanjem na različite vrste natječaja, za sredstva iz
Europskog socijalnog fonda.
Svjesni smo da to nije naša prvenstvena zadaća. Međutim u
današnjim uvjetima, kada vidimo da je prijava i provođenje
projekata jedina mogućnost osiguranja života u zajednici i
jačanje kvalitete života osoba s invaliditetom, na žalost nemamo
mogućnost izbora.
Posebno je važno i izazovno osigurati uvjete za kvalitetan život
u zajednici u ovo vrijeme pandemije uzrokovane bolesti COVID –
19. S tim u vezi je i ovogodišnja tema kojom se obilježava
Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Tema je IZGRADITI BOLJE: PREMA SVIJETU S UKLJUČIVOSTI
INVALIDITETA, PRISTUPAČNOM I ODRŽIVOM SVIJETU NAKON COVIDA -19.
Namjera je podizanje svijesti o izazovima s kojima se suočavaju
osobe s invaliditetom tijekom ovog kriznog razdoblja. Na osobe s
invaliditetom pojačano djeluju zdravstvene, socijalne i ekonomske
posljedice globalne pandemije COVID – 19. Ova tema naglašava
važnost jačanja zajedničkih napora za univerzalni pristup
osnovnim uslugama, uključujući neposrednu zdravstvenu i socijalnu
zaštitu, obrazovanje, digitalnu infrastrukturu, dostupne
informacije, zapošljavanje i druge socio-kulturne mogućnosti.
Osobe s invaliditetom ne smiju zaostajati u ovim kriznim
vremenima.
Ova pandemija uzrokovala je dodatnu izoliranost, prekid
socijalnih kontakata i veza osoba s invaliditetom, poremećena je
dosadašnja rutina svakodnevnog življenja, smanjena je kvaliteta
usluge koja se pruža osobama s invaliditetom. O problemu
mentalnog zdravlja govori se općenito, za “zdravu” populaciju a
svjesni smo koliko je to potencirano i izraženo kod osoba s
invaliditetom.
Osim što su osobe s invaliditetom inače prinuđene na zatvorenost
u svoja četiri zida, dodatno je to potencirano smanjenjem usluge
i osobnih kontakata. Najednom postajemo najizloženija skupina
društva i postavlja se pitanje i nastavka dosadašnjih socijalnih
kontakata koje smo imali. Da ne govorimo o problemu nastavka
pružanja zdravstvenih usluga, pregleda, rehabilitacija. Zatvaramo
se još više u sebe, u svoje probleme, u svoje misli.
Posebno je veliki izazov u normalnom funkcioniranju udruga osoba
s invaliditetom gledajući s pozicije provođenja ugovorenih
projekata. Rad u timovima, ograničavanje posjeta članova u
sjedište Udruge, nabava potrebnih zaštitnih sredstava i opreme,
čuvanje zdravlja. Uza sve to još i problem neplaćanja utrošenih
sredstava od strane naših ugovornih tijela.
Pred svih nas stavljeni su novi izazovi. Vjerujem da smo se u
stanju nositi s istima jer ipak mi smo osobe s invaliditetom.
Imamo onu unutarnju snagu koja nas tjera da se i dalje borimo, da
pokažemo i dokažemo da mi to možemo, da smo jaki.
Na kraju sjetimo se Krleže i Balade Petrice Kerempuha
“Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.”