- Odlučila sam osmisliti malu božićnu sobicu i njome podignuti barem malo raspoloženja i vratiti osmijeh na lica djeci i roditeljima, kaže Miroslava
Toplinu i humanu notu koju u sebi nosi Miroslava Novak Hranjec ispoljavala je do sada nebrojeno puta u različitim životnim prilikama i situacijama. Ove godine osmislila je zanimljivu i hvalevrijednu notu, gdje se sljubljuju njezine osobine i velike ljubavi -fotografije.
I doista je tako jer kada vidiš tu mladu ženu da po suncu, žegi, sparini, kiši, snijegu, vjetru, hladnoći… S ‘fotićem’ u ruci čini sve ne bi li njime napravila maestrale fotke vrijedne divljenja. I u tome uspijeva, postaje nedostižnom. Kada k tome dodamo činjenicu da se je fotografijom ustvari trebala početi baviti jer je u OŠ “Vladimira Nazora”, gdje radi već 10 godina, dobila obvezu da djeci kroz izbornu nastavu približi fotografiju kroz Foto grupu koju i danas vodi.
Učila je zajedno s učenicima. Njezina je prednost bila u tome jer se je fotografiji predavala na svoj način, fotografiju je doživljavala i stvarala onako kako je samo ona znala, onako kako je smatrala da postane i ostane gledljiva, dojmljiva zauvijek. I ona sama kaže:
– Fotografija mi je velika ljubav, ne težim savršenstvu, pokušavam pokazati ljudima kako ja vidim fotografiju. Nekome se to sviđa, nekome ne… Svako oko vidi svijet drugačije kroz foto objektiv. Dobila sam brojna priznanja i nagrade za fotografije, imala nekoliko samostalnih izložbi, a posebno ću istaknuti svjetsko priznanje za “Dvije duge” koje sam dobila prošle godine.
Ove godine je u svijetu pa i kod nas došlo do neke nove nepredvidive situacije.
– Nažalost, situacija je takva kakva je, ali ne odustajem od svoje ljubavi prema fotografiranju. Među ljudima je danas prisutno puno, puno nervoze, ljutnje, straha od gubitka posla, puno je negative u zraku zbog korone… Počela sam razmišljati kako da djelomično ublažim i nekome bar za tren vratim sreću, zadovoljstvo i osmijeh na lice – pojasnila je kako.
Kakva je to soba?
– U sobi se nalazi platno koje prikazuje toplinu božićne atmosfere. Okićen bor i darovi ispod bora, kamin,velika fotelja, a bijela podloga predstavlja snijeg. Tu je mnoštvo rekvizita, konjić, saonice, snježna kugla, kuglice, lampice i mnoštvo iznenađenja koje posebno vabe.
Kažeš kako sobica odiše i humanošću?
– Da. Najviše volim kada mogu vidjeti osmijeh na licima u onim obiteljima koje si možda ne mogu priuštiti “fotkanje”, koje ovaj Božić možda neće moći proslaviti s nekim od svojih najdražih. Zato sam odabrala mnoge obitelji i djecu koju sam barem nakratko uveselila… Kada vidiš da možeš s tako malim darom učiniti nečiji dan i san posebnim onda znaš da si uspio. Mislim da sam na pravom putu, a što su pokazali njeni prvi posjetitelji, oni koji su ovamo došli kako bi fotografijom ukrasili svoj doma, ali i oni kojima će moj darak za njih nešto novo, posebno ostati trajna uspomena, završila je s radošću, osmijehom na licu. Moram napomenuti da se strogo pridržavam higijensko epidemioloških mjera.
Sobica se nalazi u Pribislavcu.
