Sada kada su svaki u svojoj mirovini, često se druže. Srećko Bogdan-Čeči i Ivan Trstenjak-Tirnanić. Vežu iz uspomene na nogomet u NK Rudar i ljubav prema zagrebačkom Dinamu
U ova turobna vremena radost je sresti ljude s kojima možeš
popričati, ali ne o svakodnevici, već o prohujalom jučer. Sreli
smo ih u “njihovom” Središću u Motelu Ilonka. Bilo je vrijeme
ručku. Rekli su da nemaju “čuda časa” jer su jako
“lačni”.
Svejedno, riječ po riječ i bilo nam je predobro. Čuli smo kako su
Čeči i Tirnanić često zajedno i kako neizostavno ono pitanje –
“Se zmisliš kak’ je to negda bilo?”
A bilo je da je Srećko iz svog Središća kao nadareni nogometaš
otišao u zagrebački Dinamo, postao reprezentativac, a potom i
internacionalac. Tirnanić je iz susjedne Črne Mlake, kao
nogometni talent, došao u M. Središće i tu je ostao. Postao je
uspješni poduzetnik.
Mali broj ljudi zna da je on jedini rođeni živući bratić pokojnom
Ivanu Šubiću, kazališnom i filmskom djelatniku, kojeg je Grad
Mursko Središće svojevremeno nagradio Nagradom za životno
djelo.
Okolnosti htjele su da im se životi promijene. Svemu tome je
svjedočio Stjepan Čanadi-Štef, bivši vlasnik Motela Ilonka. On je
čovjek koji o svakom o njih ima poseban “roman”.