Dragutin Matotek, dipl. ing.stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina ovlašteni inženjer građevinarstva iz Čakovca ima kotoripske korijene. U vrijeme kada je živio u mjestu svoje mladosti bio je mjesni kroničar. Podsjetio nas je na 1965. godinu koju Kotoriba nikada ne bi smjela zaboraviti.
Prema njegovim riječima, u kolovozu ove godine prije 55 godina Kotoribu je zadesila katastrofalna poplava:
– Bilo je to od 4. do 7. kolovoza. Bili su to dani koji su umnogome promijenili sliku mjesta, ništa više nije bilo kao prije – istaknuo je naš sugovornik. On je manirom neumornog i vrsnog kroničara zabilježio svaki detalj o čemu bi, kako se kaže, mogli napisati knjigu. Kako do toga neće doći, red je da se bar na ovaj način podsjetimo apokaliptičnih trenutaka koji do sada nisu posebno isticani, a trebalo bi ih istaknuti, pamtiti glede punjenja riznice prošlosti Kotoribe.
Prema njegovim podacima, veliki vodostaj Mure najprije je
prekinuo međunarodni željeznički promet prema Mađarskoj. Vodena
stihija je srušila 42 obiteljske kuće, 28 teško oštetila. Poplava
je mjestu nanijela nenadoknadivu štetu, uništena su polja,
vrtovi, namještaj po kućama, a bunari su bili zatrovani… Još
mnogo toga je ostalo opustošeno… Ustvari sve je počelo noću
između 3. i 4. kolovoza 1965. godine kada se je izlila rijeka
Mura, a čemu su već u lipnju prethodile njene manje poplave po
poljima i livadama, a stradao je i dio kuća uz Muru.
– Te kritične noći u jedan sat noću oglasila su se crkvena zvona na uzbunu. Mura je počela naglo rasti pa je u 4 sata poplavila sva dvorišta, cijelu Kotoribu – rekao je naš sugovornik. Doznajemo kako su ljudi spašavali svoje stvari noseći ih na tavane kuća, a stoku i živad tjerali su na neplavljene dijelove mjesta koji su bili na višim točkama. Takvom je većim dijelom ostala današnja Ulica kralja Tomislava gdje su se mahom skupljali ljudi kako bi odavde u koritima, čamcima, bosi i polugoli odlazili do svojih gazdinstava spašavati što se je spasiti dalo, a iz sata u sat, dana u dan Kotoriba je nestajala pod vodom. Kotoriba je bila i odsječena od ostalih mjesta jer je bio porušen most na ulazu u Kotoribu, a najveću ulogu u tome u tom je trenutku imala vojska koja je čamcima opskrbljivala Kotoripčane, dok se pitka voda cisternama dovozila iz Preloga… Ljudi su s glavne ceste nemoćni gledali svoje poplavljene kuće, neki su glasno naricali…
U tom apokaliptičnom vremenu za Kotoribu nitko u mjestu od
srijede do subote nije sklopio oka. Treba reći, kako je u
najkritičnijem trenutku, kada je voda od 4. do 5. kolovoza, sve
više nadirala, Kotoripčani su samoinicijativno na 14 mjesta
probili nasip željezničke pruge između rampe kod glavne ceste i
groblja i tako spriječili veću katastrofu. U Ulici P. Miškine
neke su kuće i dvorišta sve do 15. kolovoza ostale pod
vodom.
Kao zaključak treba reći kako su čakovečki građevinski stručnjaci procijenili kako 70 zgrada više nije bilo za stanovanje,90 kuća je bilo lakše oštećeno, a porušeno je 13 gospodarskih zgrada. Nasip uz Muru, koji se do tada gradio od Gornjeg Međimurja prema istoku, godišnje u prosjeku 4 kilometra, dopro je 1965. godine tek 3 km nizvodno od Letinskog mosta.
– Upravo ovaj nedovršeni nasip zapečatio je sudbinu Kotoribe spomenutih dana-ističe Matotek i dodaje kako je ta katastrofa požurila njegovu daljnju gradnju koji je bio završen “u grubo” točno godinu dana poslije završen do Kotoribe, no kako sjeveroistočno istočno od nje to nije bilo učinjeno, Mura se ponovno izlila kod Kotoribe, srećom bez težih posljedica. Kotoripčani su od poslije počeli “puhati i na hladno” pa su tako 17. kolovoza počele stizati vijesti o porastu vodostaja Mure i Drave u Austriji, počela su 4 buldožera i 2 bagera gomilati zemlju na najugroženijim mjestima Kotoribe stvorivši nasipe, koji su ipak zaštitili Kotoribu od nove veće poplave.
Nasip uz Muru je bio konačno završen 1967. godine pa je tako u
njemu Kotoriba dobila novog najboljeg prijatelja, zaštitnika i
branitelja, koji svojim stanovnicima osigurava miran i spokojan
san, unatoč prijetećim vodenim naletima hirovite Mure. Za još
sigurniji san stanovništva uz Muru 2016. godine počela je
rekonstrukcija šest kilometara glavnog murskog nasipa, objavile
su Hrvatske vode. Bila je riječ je o desno-obalnom nasipu koji je
u funkciji obrane od poplava, a izgrađen je između 1960. i 1970.
godine. Nasip rijeke Mure čija ukupna dužina iznosi 36,9
kilometara brani nisko područje, poglavito poljoprivredne
površine i šume te osam naselja: Donju Dubravu, Donji Vidovec,
Kotoribu, Goričan, Domašinec, Dekanovec, Novakovec i
Podturen.
Posljednji maksimalni vodostaji na ovom području izmjereni su
2014. godine i to su ujedno najviši zabilježeni vodostaji na
rijeci Muri od početka mjerenja vodostaja. Rekonstrukcija glavnog
murskog nasipa sastojala se od nadvišenja nasipa, proširenja
krune te ublažavanja postojećih pokosa. U sklopu investicije
rekonstruiran je i dio uspornih nasipa Trnave te izgradnja sifona
ispod Trnave. Bila je riječ o radovima vrijednosti gotovo
35 milijuna kuna čiji su početak Hrvatske vode započele u srpnju
2016. godine. Kvaliteta radova i ugrađenih materijala strogo su
kontrolirani u skladu sa zakonskom i tehničkom
regulativom. Nakon završetka rekonstrukcije murski nasip
svakako će imati još značajniju ulogu u obrani od poplava – kaže
Matotek.
