ČAKOVEČKA LEGENDA Dirljiva priča o Marijanu Ištvanoviću koji je ovih dana proslavio 54. rođendan

- Ovaj rođendan je poseban za mene. Preporodio sam se nakon trotjednog liječenja u bolnici - rekao je. Ispričao nam je kako mu se život promijenio nakon smti majke...

29. listopada je bio poseban dan za Marijana Ištvanovića iz Čakovca. Mjesec dana prije nas je pozvao na obilježavanje svog 54. rođendana. S nestrpljenjem ga je čekao. Njegov revni čestitar bio je i Damir Micek, predsjednik čakovečkog Gradskog kotara Zapad.

Dočekao nas je u najsvečanijem odijelu i kravatom oko vrata. Kravate nosi samo za posebne dane. U stanu u Ulici Ivana pl. Zajca u Čakovcu samo on. Braća, 53-godišnji Ivica i šest godina mlađi Darko ostavili su nas u stanu same.

– Ovaj je rođendan je poseban za mene. “Preporodio” sam se nakon trotjednog  liječenja u čakovečkoj Županijskoj bolnici, preporodio sam se u stanu u kojem je drvena stolarija zamijenjena s PVC-om pruživši nam uvjete dostojanstvenog boravka u stanu. Stan sam poslije radova, iako evidentno bolestan, sam oličio – ponosno će.

Posebna želja mu je bila da ga ovjekovječimo u takvom stanu s fotografijama na zidu gdje je jedna posebna. Ona koja ga je podsjetila na najljepše dane djetinjstva kada je Darko slavio 4. rođendan, a oči su mu se zacaklile kada je stao uz portret djeda Florijana Lurdija, najpoznatijeg čakovečkog stolara prošlog stoljeća.

Pričao nam je Marijan kako im se život drastično promijenio kada im je 2018. godine umrla majka Katarina.

– Umrla je žena, majka koja nas je okupljala, oko koje smo se okupljali – tužno će. 

Od tada je cjelokupnu skrb nad njima preuzeo Centar za socijalu skrb Čakovec. Kako kaže Marijan, trude se oni da zadovolje svoje obveze prema njima, no sve je to bilo drugačije kada je mama bila živa.

– Njezina smrt nam je promijenila živote, nijedan od nas nije više kao prije – priznao je.
Marijan je po struci soboslikar.

Od 2002. godine je u mirovini, a bez posla su Ivica i Darko jer su i oni bolesni.  Čakovčanci ih znaju kao “inventar” svih sportskih događanja u gradu i okolici, a vrsni su poznavatelji sportskih novina u Međimurju i državi. 

– To nam je sve što držim lijepim, a ostalo je sve nekako sumorno iz dana u dan isto – dodat će Marijan koji se je posebno zahvalio susjedu Damiru koji mu pomaže kada je to god moguće, no posebnu radost mu je priredila njegova supruga Silvija koja mu je ispekla čokoladnu tortu koju mu je Damir uručio.

Zahvalio se je i našem portalu jer često zna pisati o ljudima drugačijima od drugih, zahvalio se i čakovečkom Radiju 1 koji revno evidentira i objavljuju njegove rođendanske želje.

Kaže, kako će biti zahvalan onome tko će mu pokazati i pročitati ovaj prilog jer su oni daleko od suvremenog povezivanja sa svijetom. Imaju tek mobitele da se mogu međusobno čuti. Troje odraslih muškaraca u sumornom svijetu današnjice traže pažnju, pogled. Svakog prolaznika pozdravljaju i kažu kako su najsretniji kada im ljudi odzdravljaju jer tom gestom im dan i život čine ljepšima.