58-godišnji Vladimir Hatlak, stručni je učitelj stolarstva u Graditeljskoj školi Čakovec. Animator mladih kreativaca u drvu govoreći im kako svaki komadić drveta oplemenjen njihovom rukom može biti od koristi
Oni su: Martin Kemec, Nikola Matjačić, Borna Šimunić,
Mateo Čandi, Erik Kovač, Edin Toplko, Benjamin Bermanec, Kevin
Čanadi i Lovoro Hadeljan iz 1. g razreda Graditeljske
škole Čakovec koji su stolarsko zvanje odabrali za svoj životni
poziv.
– Ti dečki su tek dva mjeseca zajedno, u radionicu mi na stručnu
praksu dolaze svaka dva tjedna i oni su me osvojili nečim što u
svojih 40 godina radnog iskustva nisam osjetio.
Doduše, on u Graditeljskoj školi radi tek tri godine, no kao
iskusni majstor ima pravo to reći. Oduševili su me ljubavlju
prema odabranom zvanju, oduševili su me zajedništvom, a povrh
toga neobičnim interesom za svaki rez na drvetu – priča učitelj i
dodaje kako s nestrpljenjem očekuje vrijeme dolaska 1.g u njegovu
radionicu-učionicu.
A ta radionica je priča za sebe. Njeni ogromni zidovi prepuni su
životnih poruka vezanih uz struku i životne putove, dok se na
jednom posebnom stolu nalaze rukom ispisani doživljaji, utisci,
impresije sa stručnih satova.
-Ima tu napisanog svega i svačega, no milina je to čitati –
kaže učitelj pokazujući papiriće. Izdvojili smo svega jedan na
kojem piše. ‘Danas je bilo zabavno. Lijepo mi je na praksi i
ostao bi na njoj za stalno’.
Erik Kovač nam je pokazao papirić: ‘Ne da mi se na pauzu iti, kaj
bum delal?’. Čitamo papirić na kojem piše: ‘Denes smo meli tri
pauze, išel sega na jednu’…
Mnogo toga se iščitava iz tih kratkih rukom ispisanih poruka, no
još se više iščitava iz onih kojima je urešena cijela radionica.
Tu su poruke u drvo ispisane na koje koji puta prstom upire
učitelj Hatlak.
– To je rijetko, samo u slučaju ako nekome namjerno ili
nenamjerno krene po zlu.
Nakratko smo s učenicima ostali sami. Što će reći o učitelju
sada? Nismo čuli ništa novo, hvalili su ga kada je on bio s nama,
hvalili su ga i sada. Posebno su hvalili njegov pristup
prema njima, na njegovo toplo rješavanje nametnutih stručnih
obveza. Zajednički je zaključak bio – ‘Milina je učiti od
učitelja Hatlaka, a njegov svaki stručni i životni savjet tjera
na promišljanje. Potiče da jedan drugome pomažemo u ispravljanju
eventualnih pogrešaka u radu’ pričaju.
Rekli su kako im se dopada sloboda koju im daje u iskazivanju
kreativnosti. Dopada im se što je učitelj kod njih drvo
pretvorio u svetinju. Došli su do zaključka kako svaki obrađeni
komadić drveta ima svoju vrijednost pa čak i onaj jako stari koje
donose od kuće kako bi ih u radionici restaurirali, svojim rukama
pretvorili u ponovno uporabne. Potiče učitelj te vrijedne
“tišljare” da oni već danas vještinom svojih ruku mogu i moraju
izrađivati poklone.
– Kada sam mami za rođendan darovao poklon koji sam napravio od
drveta na stručnoj praksi, najprije su joj oči zarosile. Potom ga
je fotografirala i danas joj resi “fejs profil”. Vidjevši to,
baka mi je spomenula kako je njezin rođendan drugi mjesec
-ispričao nam je jedan od “veličanstvenih”.
Redale su se tako pričice, doživljaji iz svega dvomjesečnog
zajedništva. Dečki su sretni, ushićeni jer su odabrali
pravo zvanje, raduje je što su postali pravi prijatelji, ali i
prijatelji drvu čija obrada će s vremenom za njih postati igra,
životni poziv.
Lijepo je čuti priče o svakom drvenom uratku. Još je ljepše
vidjeti s koliko ljubavi, strpljenja i ozbiljnosti prilaze tim
obvezama. Kako smo čuli od Krunoslava
Tkalca, dipl. ing.drvne industrije i koordinatora
praktične nastave, gotovo svi učenici pokazuju poseban trud kada
dođu u radionice, konačno, praktična nastava je za njih itekako
važna jer kroz nju ulaze u svijet zvanja kojeg su netom odabrali.