OBITELJ PRELOŽNJAK IZ NEDELIŠĆA ‘Uzgajamo najljuću papričicu na svijetu!’

U OPG-u Preložnjak Christian - Kristoš bavili su se proizvodnjom povrća dok se nisu zaljubili u ljute papričice

– Čili je do nas došao sasvim slučajno. Suprug je s ekipom preko interneta naručio prvi sušeni habanero, svidjelo mu se i malo pomalo razvili smo proizvodnju te usput učili, ispričala je Saša Preložnjak (42) za 24sata.

Ona sa suprugom Christianom (43), njegovom majkom Vericom (68) te svojim sinovima Lovrom (13) i Gabrielom (9) danas u Nedelišću uzgaja 17 vrsta čili papričica.

Od najslabije meduse, preko bishopss bella, jalapena, tabasca, cayenne papričica, aji charapite, habanera, bhut jolikie, trinidad scorpion moruge, do kraljice Caroline Reaper – najljuće papričice na svijetu.

U OPG-u Preložnjak Christian – Kristoš bavili su se proizvodnjom povrća dok se nisu zaljubili u ljute papričice. Tako je ova obitelj na imanju podignula četiri plastenika veličine 250 kvadrata, u kojima prvenstveno uzgajaju čili papričice te sezonsko povrće poput rajčice, paprike, krastavaca, salate i začinskog bilja. 

– Osim u plastenicima, obrađujemo dio zemljišta na otvorenom između plastenika te oranicu u predjelu Drvišće. Riječ je o zemljištu uz Dravu, gdje uzgajamo krumpir, tikve, kukuruz, cvjetaču, ciklu i kikiriki. Osim uzgojem svježeg povrća i čili papričica, bavimo se preradom, odnosno svoje proizvode prerađujemo u zimnice, umake, džemove i slično – objasnila je.

Na imanju svatko ima osnovne obaveze, ali u konačnici svi rade skoro sve. Otac Christian zadužen je za pripremu zemljišta za sadnju – frezanje i gnojidbu, navodnjavanje i održavanje. Majka Saša i baka Verica siju sjeme u kontejnere, pikiraju, ručno postavljaju folije, sade, vežu biljke, pinciraju, beru plodove, pakiraju i rade zimnicu. Sinovi Lovro i Gabriel zaduženi su za košnju trave oko plastenika, ručno zalijevanje biljaka u posudama, branje plodova…

Ljeti kad je danju vrlo vruće i ne može se baš boraviti u plasteniku, dan počinje oko 6 sati i traje ponekad do 22 sata. Ujutro i navečer rade na održavanju biljaka, optrgavanju, vezanju i berbi. Sredinom dana, kad je vruće, prerađuju povrće. Jesenski i proljetni dani počinju kasnije jer je hladnije.

U proljeće pikiraju presadnice i sade ih na gredice, a u jesen beru plodove i pripremaju zimnice, ispričali su. Svake godine zasade tri plastenika čili papričicama, koji su podijeljeni po ljutinama, a bočni otvori i vrata zaštićeni su mrežama, koje stoje i između sorti koje sade u različito vrijeme, da se što manje pomiješaju. Sade i rajčicu te krastavce kao prirodne barijere. Jedan plastenik ostaje im za slatku papriku.

– Što se tiče same proizvodnje, što su papričice ljuće, to je manja klijavost sjemena, odnosno teže ih je uzgojiti. S Carolinom je, kao i s ostalim papričicama ili presadnicama, najviše brige i neizvjesnosti u proljeće, kad se sije u toplo klijalište. Jednom kad biljka nikne, onda je već sve sigurnije i lakše. Naravno da treba mnogo rada i truda da dobijete od sjemenke plodove, ali volimo taj posao i nije nam teško – priča obitelj iz Međimurja, koja najviše sadi jalapeno (imaju oko 600 stabljika), a Caroline Reaper zasade oko 200 crvenih i 200 žutih. Na ljute proizvode orijentirali su se jer je, kažu, sve teže prodati domaće neprskano povrće po cijeni koju ono zaslužuje.

– Znalo nam se dogoditi da smo rajčicom i paprikom hranili svinje ili smo ih bacali na kompost jer je cijena od 3 kn za kilogram paprike ili 2 kn za rajčicu katastrofa – objašnjava Saša. Cijene svježih papričica kreću se od 40 kn za kilogram zvončića do 250 kn za Carolinu Reaper. 

Ona se može koristiti svježa, u pripremi hrane, recimo za gulaš ili grah, te kod pripreme ajvara. Sušena ide i u pripremu kobasica, a ukusna je i kao gotovi umak.

Hrvati su se, kaže obitelj Preložnjak, s vremenom priviknuli na ljuto. 

– Čili je sve popularniji među svim generacijama. Neki ga kupuju jer vole ljuto, neki za prskanje štetočina na biljkama, neki zbog zdravstvenih razloga, a ima i onih koji ga kupuju jer žele nekog nasamariti – ističu.

Kad smo ih pitali koje su najčešće reakcije pri isprobavanju papričica, odgovaraju kako su to najčešće crvenilo lica, suze, curenje nosa i štucanje. 

– Osim što vele da je dobro, često čujemo i ‘Jezuš Kristoš, kak je hudo’ – otkriva obitelj.

Svako ulaganje do plastenika koje imaju danas došlo je od vlastitih sredstava te od kreditnih zaduženja uz pomoć šire obitelji, onih koji su vjerovali u njih i bili im jamci. 

– Za državne poticaje smo premali, za neke druge preveliki, a i ne volimo ići glavom kroz zid. Želja nam je kvalitetnije urediti prostorije za preradu jer bismo tako imali mogućnost proizvodnje većih količina prerađevina, koje u konačnici možemo prodavati cijelu godinu – zaključuju za 24sata.