- Predstavnici vlasti već čitav niz godina ponavljaju obećanja o donošenju dugo očekivanog Zakona o inkluzivnom dodatku, ali do danas nisu ostvareni značajniji pomaci - kažu iz Udruge slijepih Međimurske županije
– 15. listopada obilježava se Međunarodni dan bijelog štapa. Tom
prigodom osvrnula bih se na strateške prioritete odnosno probleme
slijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Osobito se to odnosi na
Izmjene i dopune Zakona o socijalnoj skrbi te Zakon o inkluzivnom
dodatku za osobe s invaliditetom.
Osobna invalidnina koju osobe s oštećenjem vida ostvaruju
temeljem Zakona o socijalnoj skrbi ne smije ovisiti o dohodovnom
i imovinskom cenzusu s obzirom da se navedeno pravo ostvaruje u
svrhu podmirivanja povećanih troškova života uzrokovanih
invaliditetom.
U nacrtu Izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi formulirane
su odredbe na štetu osoba s oštećenjem vida jer su slijepe osobe
izuzete kao iznimka da ne podliježu cenzusu za ostvarenje
predmetnog prava, što se ne smije dopustiti. Naime, uvođenjem
cenzusa gubi se svrha ovog prava u dijelu izjednačavanja
mogućnosti osoba s oštećenjem vida.
Sve osobe s oštećenjem vida koje temeljem Uredbe o metodologijama
vještačenja pripadaju u 4. stupanj težine oštećenja vida, trebaju
ostvariti pravo na osobnu invalidninu. Osim toga, nužno je da se
oštećenja vida vještači kao teško, a ne teže oštećenje.
Predstavnici vlasti (uključujući i aktualnog predsjednika) već
čitav niz godina ponavljaju obećanja o donošenju dugo očekivanog
Zakona o inkluzivnom dodatku, ali do danas nisu ostvareni
značajniji pomaci. Također, u e-Savjetovanju o Planu zakonodavnih
aktivnosti Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i
socijalne politike za 2021. godinu, ponovno nije u planu
donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku što je potvrdio i ministar
Aladrović.
Iznimno smo nezadovoljni time s obzirom na ogromni značaj ovog
zakona za slijepe osobe. Ključna je izrada kvalitetnog Zakona o
inkluzivnom dodatku kao jedinog zakona koji bi regulirao prava
svih osoba s invaliditetom na naknadu koja kompenzira povećane
troškove života osoba s invaliditetom i koja bi omogućila njihovo
dostojanstvo i ravnopravno uključivanje u život zajednice. Za
slijepe osobe inkluzivni dodatak predstavlja kompenzacijski novac
kojim bi slijepe osobe podmirile troškove prouzročene oštećenjem
vida.
Na taj bi im se način osiguralo pravo za izjednačavanje
mogućnosti, socijalno uključivanje i dostojanstveniji život.
Također, za ovu naknadu nikako ne smije postojati cenzus jer time
ona gubi svoj smisao izjednačavanja mogućnosti, već se ona treba
gledati isključivo kao kompenzacijski dodatak zbog postojećeg
invaliditeta – kaže Marija Ciglar iz Udruge
slijepih Međimurske županije.