Nova zbirka pjesama Rajke Trokter
– Dežđovno i mrzlo popolne, maske prek obraza, a v dvorani retki
stolci za sedeti kak hrastave kuruzija po polu brščas bodu slaba
garancija za kulturnu lepotu” mislio sam u sebi hitajući spram
Gornjeg Mihaljevca. A kad tamo – puna scena, oprezno sve puno
okolo uz zidove i do zadnjeg dozvoljenog mjesta prepuna dvorana
preuređenog društvenog doma. Prepuna dvorana!?? Rijetka slika
ovih dana i tjedana po centrima za kulturu Hrvatske. Mrti ne bute
verovali, ali kaj god napravimo, pri nas je već publike neg ljudi
v selu – slavodobitno mi je šapnuo susjed na stolcu do mene
gledajući moje čuđenje.
Čuđenje nad prvim minutama promocije treće zbirke pjesama Rajke
Trokter počelo je točno u 15:00, no ono se brzo prelijalo u
divljenje koje je trajalo i raslo do zadnje sekunde programa. Za
istinsko svjedočanstvo predstavljanja zbirke “Tri šake ljubavi”
trebale bi tri duplerice nekadašnjeg formata Nedjeljnog Vjesnika
ili tri vure ekstra vješte montaže tv reportaže. Detalj koji je
natkrilio cijelu promociju je zavidan duh zajedništva i
uključenost gotovo svake duše iz sela.
Već desecima godina ta odlika zajednice primjećuje se samo tamo
gdje su postignuća i radost stvaranja ispred banalne naplate
svake sekunde koju netko “žrtvuje za druge”. Mjere nacionalnog
stožera za obranu od virusa sigurno su na kućnom pragu zaustavile
stotinjak dobronamjernika zbog kojih je potrebno ispisati imena
gostiju sa scene i partera: hrvatski glumac Zoran
Kelava, Jasenka Novak i prvakinje
kazališne družine KUU Lipa, bariton Sebastijan
Nedeljko, Vlado Mihaljević Kantor,
Pepsi i vokalistice Kočila, Stridone, ženska vokalna skupina
Lipa, Marija Jambrošić, Marijan
Belčić – besjednik, tri unučića i autorica Rajka
Trokter.
Nanizana imena sigurno stvaraju respekt i na neviđeno, ali ono
što je dominiralo promocijom, a trajati će i kad se sve tinte
napisanih slova posuše, je osobnost autorice Rajke Trokter. Sve
na sceni i do scene zbivalo se zbog nje ili potaknuto njenim
stihovima. Tri šake ljubavi mogu se razdijeliti na dvije – na
jednu se mogu staviti svi stihovi na hrvatskom standardu, a na
drugu svi napisani na prezahtjevnom zavičajnom, međimurskom
dijalektu. Sve napisano na štokavštini je neupitna pjesnička
posebnost, tankoćutna, iskrena i profinjena emocija. Sve napisano
na gornjomeđimurskom idiomu je sve ono iz prve šake plus
fascinantna vrckavost, lucidnost, duhovitost i impresivno
opažanje sličica života koji uzmiče pred naletom komercijalne
ispraznosti i potrošačkog stila života sazdanog na “hoću sada,
jeftino i odmah”.
Ako su zbirke “Reči f škrneclinu” i “Na srcu frbant” ikome
promaknule, onda su Tri šake ljubavi prilika da se slika duha i
pjesničke snage autorice Rajke Trokter urami za vjeke vjekova na
najvišem bregu Gornjega Mihaljevca kao orijentir u prostoru duha,
ljubavi i života svim naraštajima koji će tuda prolaziti u
vremenima koja tek dolaze.
Fotografije s promocije pogledajte klikom ovdje.