'Ta čižma je kroz stoljeća hranila na tisuće i tisuće obitelji i obuvala na milijune ljudi.'
U subotu u 14 sati će pred obiteljskom kućom donjodubravskog
čuvara mjesne baštine Antuna Benka biti otkriven spomenik
‘Čižma s trdom sarom, čuvarica naše kulture’. Svečanost će se
održati u 14 sati u Prvomajskoj ulici 4 . Otvaranje
priređuje obitelj Benko koja čizmarski obrt njeguje preko sto
godina.
U nastavku donosimo kratak siže Antuna Benka o
ovom danas umirućem obrtu.
– Međimurje se ponosi svojom glazbenom kulturom pogotovo
‘Međimurskom popevkom’ koja je uvrštena na UNESCO popis kao
nematerijalno blago i s kojom smo se poravnali sa većim narodima
od nas. Međimurska raskošna nošnja koja je opjevana u našim
popevkama kao npr. Poculica kofertalo pri Jandreko je
ostalo ili lasi sije rudala pocolica ji je na bok stala,
poglete kak lepo zgledi ova poculica, a stopram dok so međimurski
lepi dečki vu širokaj gačaj, no poglete kak lepo stojijo bele
gače, a tek črne čižme svetle sare to njim dobro paše, poglete
kak imaju svetle sare. No poglete kak je lepa črna i kak je
svetla ta sara, ta čižma govori o našoj bogatoj kulturnoj i
gospodarskoj prošlosti – priča Benko i dodaje:
‘Kada je carica Marija Terezija donesla dekret o osnivanju
cehova, u to vrijeme je bilo u Donjoj Dubravi toliko čižmari
da su osnovali ‘Dobravski čižmarski ceh’ kao strukovno
udruženje. Kao najveći i najbogatiji ceh imali su i svoju
zastavu, upravo onu koja i danas tamo visi. Sasvim slučajno
pronađena je u Zalanovom podrumu i zahvaljujući akademiku
Feletaru koji ju je prepoznao i ona je spašena. Moja obitelj
je prepoznala je njenu vrijednost i uz pomoć donatra je
obnovila. Potječe iz druge polovice 18. Stoljeća, a slika na
kojoj je nacrtana stara je preko 250 godina’, kaže
majstor Benko, a o čižmi s trdom sarom naglašava:
‘Ta čižma je kroz stoljeća hranila na tisuće i tisuće obitelji i
obuvala na milijune ljudi. Nije bezvezna izreka: ‘Čižma glavu
čuva, v zimi ako si slečete robačo nabote se prehladili, ali ako
si zujete čižme bote kihali.’ Dobrava je krajem 19. stoljeća
bila jako gospodarsko središte u ovom dijelu Hrvatske i mala čak
oko 70 čižmari i šujstri. Čižmari so delali samo čižme, a šujstri
i čižme i cipele. Do tog vremena dok obućarska industrija nije
preuzela primat, izrađivale su se ovakove čižme. Ručna izrada
nije mogla konkurirati industrijskoj i ovakove čižme polako
su nestale iz dnevne uporabe. Ta čižma nekad je bila građanska
obuća, nosila se svakodnevno i zato je mi danas zovemo ‘narodna
nošnja’. Boksena čižma s trdom sarom imala je svoj status, nosila
se kao svetešnja, k meši, na svate, na zabavu i tamo gdje se
trebalo pokazati. V saki hiži so morale biti takve čižme, a imale
su i kultni značaj posebno kod žena, jer dekla v kiji čižmaj je
išla zamuš v oni su je pokopali v grob. Ova tu čižma danas
svjedoči o našoj bogatoj i raskošnoj prošlosti i čuvarica
je naše kulture i kulturnog identiteta – s ponosom će
Benko.
‘Čižmu’ od hrasta, visoka 170 cm i teška 450 kilogram
izradili su je majstori naive u Hlebinama. Usporedimo li
njenu veličinu s brojevima cipela koje nosimo veličinom bi
odgovara broju 160.
‘Čizmu’ od hrasta, visoku 170 cm i tešku 450
kilogram izradili su majstori naive u
Hlebinama. Usporedimo li njenu veličinu s brojevima cipela
koje nosimo veličinom bi odgovara broju 160.
