Danijela je pasionirana trkačica, učiteljica, zaljubljenica u prirodu, planinarenje, sve oblike kretanja i duhovnost, a predstavila je svoju knjigu u kojoj opisuje put do ozdravljenja
Tog petka, 18. rujna bilo je sve drugačije. Od
otočkog ambijenta, gdje je knjiga predstavljena, do
dostojanstva, skromnosti i pokoje suze u krajičku oka. Moderator
promocije je bio Željko Sokač iz Preloga, a o
koracima nastanka hvale vrijednog književnog zdanja govorila
je autorica Danijela Krobot.
– Priroda je mjesto u kojoj često boravim pa ova lokacija
nije slučajno odabrana. Stoga hvala obiteljima Horvat i
Sinković što su nas primili u toplo okrilje svog
privatnog zelenog posjeda. Srce mi je veliko kao kuća kada vas
vidim ovako okupljene, sama draga lica… rekla je uvodno
Danijela, a nakon što nas je pjesmom “Vuprem oči”
pozdravila Kiara Cenko, Danijelina učenica
iz OŠ “Jože Horvata” Kotoriba gdje je Danijela zaposlena kao
profesorica kineziologije.
Uz nju, trubom se je predstavio i mladi Kotoripčanin
Karlo Solomun, Danijelin bivši učenik. Kako je
dalje rekao Željko Sokač, Danijela je i
pasionirana trkačica, učiteljica, zaljubljenica u prirodu,
planinarenje, sve oblike kretanja i duhovnost.
– Danijela ne piše o sebi, za sebe, postavlja se u ulogu svjedoka
i gotovo da kažem nagovaratelja na hrabrost, prihvaćanje osobnog
rješenja i rizika koji proizlazi uz takvog odabira jer rizik je,
kako god uzeli stvari, neizbježna i jedna sigurna točka naših
života. Hod neprovjerenim stazama, nešto je tjeskobniji od
konvencionalnih ponuda zbog nepostojanja kontrolnih ponuda
nepostojanja kontrolnih točaka na njima i pomoći dionika. No
upravo zato takav put nepogrešivo uzme mjesta odvažnima i nagradi
ih nenadoknadivim iskustvom.
O svoj vjeri Danijela svjedoči ovom pričom – pročitao je Sokač
dio predgovora koji zapisala Emilija Kovač za
koju je rekao kako ne zna koje bi sve njezine znanstvene titule
na polju jezika i književnosti istaknuo. Mnogi je znaju kao
književnicu koja piše poeziju i prozu. Objavila je nekoliko
zbirki pjesama te proznih zbirki. Doktorirala je prije 10 godina
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirala i 2002.
godine magistrirala. Porijeklo joj je donjemihaljevsko, dijete je
sela koje ju je “okupalo” šumom i mirisom Drave.
– Oni koji me bolje znaju reći će slično kao i ja. Ovo nije
knjiga o bolesti, već knjiga o životu. To je knjiga o povjerenju
u život i smisao života – istaknula je autorica govoreći o knjizi
kazavši kako je to knjiga koja promišlja o dubinama, a ne pliva
po površinama. Rekla je kako je knjigom htjela pokazati kako se
može drugačije, da je to knjiga posredstvom koje poručuje da nije
htjela biti medicinskom “dijagnozom” glasno poručivši:
– Želim živjeti !” I živi punim plućima. – Dakle, ova knjiga u
sebi nosi zapise događaja, misli, emocija tijekom jednogodišnjeg
suočavanja s dijagnozom, ali života usprkos nje- rekla je i
dodala kako joj je pomoć u pisanju bila njezina negdašnja
sklonost prema smislenom slaganju riječi. Za kraj je s mnogo
topline poručila:
– Nadam se da ćete čitajući je doživjeti barem malo od ove iskre
života koju sam vam htjela prenijeti. Svjesna sam da je ovo moja
priča i da ne treba biti tuđa. Ali ako nekome pomogne, onda
je njezino tiskanje uspjeh.
A zasigurno će pomoći jer se iz nje naziru obrisi kako je put
prema ozdravljenju raznolik, samo ga treba znati odabrati,
Danijela ga je pronašla, a bila je to prilika da zahvali svima
koji su i jednom riječju u tome bili njezina potpora.
Željko nam je pročitao misli i poruke koje su u knjigu ugradili
njoj dragi: Zvonimir Tumpić, Željka Žganec Peras, Petra
Supina i Janja Matanović. Tog kasnog popodneva još smo
čuli imena: Ljubomira Kolareka, Željka Sokača,Nenada
Podgorelca,Ive Bočlije, Lidija, Martina i Mirjana.
To su bili ljudi zaslužni za tiskanje knjige, Danijelino
liječenje i ovaj događaj.
Urednik knjige je autoričin suprug Željko. Lekturu i korekturu
potpisuje Emilija Kovač, a tiskana je u tiskari
“Letis” u Pretetincu uz fotografije supruga Željka.
I sada neophodno spominjane epidemiološke mjere. Bila je to
“škola” njihove primjene.