Nikola Jaklin na brodu Zagreb Atlantske plovidbe radio je kao kuhar
Koliko je sati? Još se nisam priviknuo na našu vremensku zonu.
Zaspim u 17, probudim se u 23 i više ne mogu spavati – kaže
nam na početku razgovora Nikola Jaklin,
Varaždinac koji se nakon više od 300 dana iskrcao s broda
Zagreb Atlantske plovidbe. Nikad se nije toliko
obradovao kopnu.
Nikola, koji je na brodu radio kao kuhar, isplovio je iz
Dubrovnika u studenom prošle godine i u ožujku se trebao vratiti
kući. No, 15 dana prije smjene posade, stigla je vijest da se
zbog korone luke zatvaraju za brodove.
– Pet mjeseci se nismo smjeli iskrcati. U ožujku su nam rekli da
je korona i da ne možemo van s broda. Kad je stigla obavijest,
bili smo u Europi, i ostalo mi je još samo 15 dana do planirane
smjene posade. Ostalo nam je još otploviti do Rusije, iskrcati
teret i vratiti se doma. No, nije tako ispalo – kaže Nikola koji
se još privikava na to da je kod kuće, u svom Varaždinu.
Toliko mjeseci na brodu, na kojem je bio 21 član posade, svi iz
Hrvatske, bez mogućnosti da izađu na kopno, ostavili su traga.
– Dva mjeseca nismo imali ni signala za internet, pa nismo imali
uvid u to što se po svijetu događa. Kad smo se dočepali kartica
za internet, vidjeli da je cijeli svijet u blokadi, da je
kompletan kolaps! Da nema više turista, ničeg… Iz firme su nam
javili da se pomorcima, ne samo nama, nego svima, onemogućuje
iskrcaj jer su države stavile veto. Lutali smo od luke do luke i
tražili po putu gdje bi bilo moguće organizirati smjenu.
Najkritičnije je bilo posljednjih mjesec dana, od sredine
kolovoza.
– Koliko toliko sam do tada funkcionirao. Radili smo svatko svoj
posao, plovili od luke do luke, dizali jedni druge govoreći da u
idućoj luci sigurno idemo van. Trebali smo izaći u Manili,
Singapuru… I ništa. Pukao mi je film kad su javili da nam nisu
dužni isplatiti novac za vrijeme nakon isteka ugovora. A meni je
ugovor istekao u ožujku. Otišao sam u kabinu, a kako sam
astmatičar, počeo sam hiperventilirati. Nisam mogao spavati i
bilo je užasno – kaže Nikola koji je tada počeo nazivati
poznanike, ne bi li se nekako organizirao iskrcaj.
Mediji su objavili vapaj i prije nekoliko dana pomorci su se
napokon iskrcali u Manili i vratili kući. Na pitanje što
dalje, Nikola, koji je radio kao DJ u varaždinskom klubu i kao
kuhar u restoranima, kaže:
– Prvo ću se jako ću dobro odmoriti i probati naspavati, da se
jutrom budim bez stresa. I onda idem vidjeti što s tim
prekovremenim, ne satima, nego mjesecima – veli. Zapravo, prvo
što je poželio po povratku u Varaždin bila je – purica s
mlincima.