Posjetili smo Stelu u njezinom domu - njezin osmijeh govori iše od riječi... a za to smo zaslužni svi zajedno! Hvala vam!
Bili smo u društvu neposrednih realizatora humanitarne akcije ‘Za Stelin osmijeh’. Sjedeći i u dvorištu Nove ulice 8 u Dunjkovcu, u nekom posebnom i nedorečenom ozračju, krajičkom oka gledali smo specijalno prilagođeno vozilo za prihvat invalidskih kolica marke Ford Grand Tournec Connect – dar plemenitih ljudi.
Prije nešto od dva mjeseca ovdje je atmosfera bila sasvim drugačija. Kovali su se planovi za Stelino lakše i bolje sutra o kojem je maštala 24-godišnja djevojka. Mogla je samo maštati jer govoriti praktički i ne može. Primarno o tome sutra bio je prikladni automobil koji bi obitelji postao najveći pomoćnik za lakše odlaske na nužne liječničke preglede i ostale potrebe svakodnevice, Ovako su to najčešće radili u običnom automobilu u koji je bilo umijeće unijeti hendikepiranu Stelu.
Tko je Stela Rubin?
Djevojka koju život nije pazio, a još manje mazio jer od
rođenja boluje od spastične cerebralne paralize, skolioze i
astme iza koje su i dvije teške operacije kukova, a što ju je
primorala na život u invalidskim kolicima i 24-satnoj
skrbi za koju je najviše vezana 40-godišnja mama Marina
koja ima status roditelja njegovatelja. Otac Davor radi u jednoj
tvrtki u Štrigovi i nerijetko je na terenu, a tu je i Stelin
mlađi brat Emanuel, učenik 5. razreda.
Patnje i potrebe obitelji Rubin iz prikrajka su promatrale
sumještanke Vesna Horvat i Biserka Trseka. Potonja je jedna od
vodećih mjesnih aktivistkinja, pogotovo u Udruzi žena
Dunjkovec.
Vesnu smo od milja, simbolično i slikovito nazvali Pahuljicom jer
je pokrenula lavinu humanosti koja se kotrljala ravnim Međimurjem
i dva mjeseca, koliko je trajala akcija humanosti, uspjeli su u
zajedništvo prikupiti nešto malo više od 20.000 eura,
dostatnih za kupnju vozila i njegovo preuređenje. U razgovoru smo
čuli kako sve to smatraju herojstvom jer se je sve odvijalo u
današnjoj nezavidnoj epidemiološkoj situaciji.
-U Stelino srce zauvijek će ostati upisani svi ti dobri ljudi-
kaže mama Marina i dodaje kako je njezina “Mala” svega svjesna, a
što se vidi po njezinim reakcijama i gestama koje samo najbliži
“čitaju”…Trudi se ona govoriti pa je radost vožnje i automobila
popratila riječima:
-Didi,tutu….Uz te riječi i oči joj drugačije sjaje.
Automobil najčešće vozi mama Marina koja još uvijek ističe
ogromna srca dobrote, nabraja ih bojeći se da nekoga ne ispusti
pa nam je naknadno javila, uz ispriku, kako su iz lanca dobrote
nenamjerno ispuštene dvije neizostavne karike Tomica
Celinger i Nikola Lukman.
Ugodno za oko, toplo za srce bio bi sažetak našeg boravka u
Dunjkovcu. Šteta što tada nisu bili svi kod kuće, a nepravedno bi
bilo ispustiti psa Medu, Labradora koji revno iz dvorišta ispraća
i dočekuje automobil registarskih oznaka ČK-681- IS, psa
koji je Steli oslonac u svakom trenutku, psa koji o Steli zna
isto kao i njezini najbliži…
A vi dragi čitatelji, kada slučajno na prometnici vidite,
sretnete taj automobil slobodno putnicima mahnite, “potrubite”
jer će putnici u njemu znati zbog čega to činite.
