Čovjek kojeg spominjemo u naslovu je 33-godišnji Josip Sušec. Čovjek nemirna duha u težnji novim izazovima i stalnoj brizi o "našem" Neri. Kada kažemo "našem", mislimo kako je on prijatelj sviju nas, prijatelj u službi humanosti
Zanimljiv sugovornik. Elokventan, bogatog pogleda na život i struku, nemirna duha… Kada u jednom čovjeku pronađete toliko toga, jednostavno se pred takvom osobom treba nakloniti. Takav duboki naklon zaslužuje 33-godišnji Josip Sušec iz Orehovice.
Momentalno zaposlen u JVP Čakovec. Kada kažemo momentalno, držimo kako će ga njegov nemirni duh protkan izazovima jednoga dana odvesti u neku drugu životnu i radnu sredinu.
– Vrijeme će sve pokazati – reći će Josip koji je nakon završene OŠ u rodnoj Orehovici završio Ekonomsku i trgovačku školu Čakovec – smjer upravni referent.
– Nisam se time mirio pa sam nakon završene srednje škole obavio prekvalifikacije za vatrogasca i vozača motornog vozila – rekao je i dodao kako je trenutno izvanredni student druge godine na Veleučilištu u Karlovcu gdje studira sigurnost i zaštitu – smjer zaštita od požara. Istaknuo je kako je radio sve i svašta, što mu pomaže u vatrogasnom poslu koji traži stalna usavršavanja, dodatne edukacije i tako od 1. siječnja 2015. godine od kada je zaposlen u JVP Čakovec na mjesto vatrogasca, a trenutno raspoređen na radnom mjestu vatrogasac-vozač-ronilac-vodič potražnog psa.
Suživot s ‘poslovnim suradnikom’?
Službeno po njegovoj rodovnici on se zove Fantom od
Moslavine, za prijatelje Nero. Ime je
dobio ime po prvom psu kojeg sam osobno imao. Belgijski ovčar je
i star 4 godine, koliko smo i zajedno jer k meni došao s 3
mjeseca starosti. Krenuli smo na obuku u Šapjane kod
Zorana Laslavića u Udrugu potražnih pasa
Hrvatske, a koji je i glavni za vatrogasne potražne pse u RH –
kaže o počecima i dodaje: – Svaki potražni pas mora svake godine
položiti licencu koju provodi spomenuta udruga, sam put do
polaganja licence za potražnog psa je dug i naporan, a licenca se
sastoji od nekoliko kategorija koje treba svladati. Prvoj licenci
se može pristupiti tek kada pas navrši godinu i pol starosti.
Primarno smo mi USAR tim – urban search and rescue, što znači da
su nam primarne ruševine, ali treniramo i potrage u
prirodi.
U demonstaraciji Nerovog znanja “marker” im je bio Zdravko Orehovec, kolega iz JVP. Koliko je Nero u potrazi bio uspješan uvjerit će vas video. Za uspješno obavljeni posao kao nagradu je dobio posebnu poslasticu koje se uvijek nalaze u Josipovom radnom kombinezonu.
Smatraš da si odabrao pravo zvanje i zbog čega ga smatraš ispravnim?
– Mi smo mala postrojba s 33 operativna vatrogasca, a posao vatrogasca danas nije samo gašenje požara. Kad me pitaju šta vatrogasci rade, mislim da je najkompletniji odgovor, da kad netko ne zna koju službu zvati, zove vatrogasce jer mi uvijek nešto smislimo i riješimo stvar, od prometnih nesreća, skidanja mačaka s drveća ili vađenja auta iz Drave ili Mure, otvaranje stanova do uklanjanja drveća… Tako da mi ustvari moramo biti za sve.
Deset nas je pripadnika Državne vatrogasne postrojbe koja je
u svakom trenutku spremna djelovati bilo gdje u RH te je
uvježbana za desantiranje s helikoptera, devet nas je u
ronilačkom timu JVP, nekoliko ih je specijaliziralo spašavanje s
visina i dubina, imamo i natjecateljsku ekipu koja je bila
viceprvak Hrvatske na prošlom Državnom natjecanju sa VMŠ. Radimo
i servis vatrogasnih aparata te vatrogasnih vozila i pumpi. Na
kraju – imamo i potražnog psa kojim se dičimo. Rukovodstvo je
prepoznalo potrebe jedne moderne male vatrogasne postrojbe i
ulaže u nas da budemo još bolji.
Kako dalje u vatrogastvu, poslu?
– Jednom vatrogasac – uvijek vatrogasac. Ne vidim se nigdje drugdje, iako ima ponuda i za bolje plaćenim poslovima – kaže i dodaje kako će i dalje nastojati radit na sebi, ‘glancati’ stečena znanja i vještine, po mogućnosti i proširiti – završio je razgovor s optimizmom koji bi mnogi mladi morali slijediti.