“Već nekoliko godina u osnovne škole diljem Hrvatske integriraju se učenici s teškoćama u razvoju. Kako bi mogli polaziti školu, učiti i napredovati potrebna im je stalna pomoć druge osobe. Zbog toga se za te učenike uvode asistenti.”, javljaju nam svojim priopćenjem Međimurske asistentice u nastavi.
Kako kažu, “Asistenti su uglavnom visokoobrazovane osobe koje su završile humanistički
ili pedagoški studij s dodatnim obrazovanjem ili iskustvom iz područja edukacijske rehabilitacije. Učenici koji se integriraju u redovnu nastavu imaju fizičke ili mentalne razvojne teškoće ili poremećaje (cerebralna paraliza, autizam, blaga mentalna retardacija, tjelesni invaliditet).
Asistenti pružaju neposrednu pomoć u odgojno – obrazovnom uključivanju učenika u redovnu nastavu. Borave s učenikom i pomažu mu na svim nastavnim satima te pod odmorom, nastoje uključiti učenika u razred i pomoći mu u prihvaćanju od strane vršnjaka. Asistent mora biti strpljiva osoba na koju se učenik uvijek može osloniti i koja će ga tijekom
nastavnog dana poticati na rad.
Asistenti obavljaju i tehničke poslove: pomažu u oblačenju, svlačenju, pomažu pri kretanju u školi, pri odlasku na toalet i obavljanju higijenskih potreba, te kod uzimanja obroka. Uz rad na nastavi, asistenti su dužni, u suradnji s učiteljem, izraditi specifične materijale i zadatke
za rad prilagođene učenikovim sposobnostima. Asistenti moraju surađivati s učiteljem, stručnim suradnicima škole, s učenikom i roditeljima te voditi zapisnik o napredovanju i teškoćama s kojima se susreću.
U praksi posao asistenta funkcionira: osmišljeni su zadaci, potrebne aktivnosti i dužnosti asistenta, radno vrijeme, pronađeni su i osposobljeni asistenti. No, unatoč dobrim pokazateljima, novac za njihovo financiranje mora se doslovno moliti.
Koliko su cijenjeni asistenti u nastavi od strane uže i šire lokalne zajednice te od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa? Asistenti rade za zaista minimalnu naknadu tako da bi se njihov rad mogao usporediti i s volontiranjem. Na žalost, financiranje ovisi o “dobroj volji” županija i općina. S obzirom na to, neki asistenti primaju “pristojnu” naknadu, dok neki dobivaju oko 1000 kn. Do izuzetno malih naknada uglavnom dolazi zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja obaveza od strane općina.
Naime, osnivači škola su županije pa se općine ograđuju od sudjelovanja u financiranju ili nude neznatnu pomoć. Budući da se potreba za asistentima pojavljuje u sve više škola, pomoć općina je zaista neophodna. Neki asistenti rade prema ugovoru o djelu prema kojem nema radnog staža, nema mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, iako država uredno uzima doprinose i poreze.
Neki se zapošljavaju preko javnih radova u sklopu poticaja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Na taj se način mogu zaposliti dugotrajno nezaposlene osobe, a zapošljavaju se na 6 mjeseci. Pri tom se ne vodi računa o potrebnoj stručnosti asistenata. Postoje zakonski propisani poslovi koji se mogu i smiju obavljati prema ugovoru o djelu i prema poticaju kroz javne radove.
Poslovi asistenata u nastavi na ulaze u te kategorije jer svaki asistent ima određeno radno vrijeme, za svoj posao odgovara poslodavcu, zna se da je potreban za jednu školsku godinu, u posao ulaže svoj rad i radi prema pravilima poslodavca. Također, cilj zapošljavanja asistenata u nastavi ne može biti povećavanje zapošljivosti dugotrajno nezaposlenih osoba jer je temeljni cilj angažirati adekvatno obrazovanu osobu koja će znati pomoći učeniku s
teškoćama, a ne može se za taj posao uzeti bilo koja osoba evidentirana na HZZ-u.
Uvođenje asistenata u nastavu ne može se smatrati neprofitnim programom županijskih ili lokalnih zajednica jer učenici s teškoćama zaslužuju kvalitetno obrazovanje. S obzirom na navedene činjenice, postavlja se pitanje zašto se s asistentima u nastavi ne sklapa ugovor o
radu na određeno vrijeme?
Država, županije i općine uglavnom naglašavaju kako su socijalno osvještene, a obrazovanje i djeca uvijek su im prioritet. Ali kako onda objasniti problem financiranja? Zar i učenici s teškoćama nemaju pravo na kvalitetno obrazovanje, a (visokoobrazovani) asistenti na cijenjenje i uvažavanje njihova rada? Bez ikakvog omalovažavanja posla, za usporedbu
uzimam romske pomagače (koji pomažu učiteljima u školama koje polaze učenici romske nacionalnosti) koji imaju srednju stručnu spremu i tri puta veću naknadu od asistenata u nastavi, a pojavila se i mogućnost dobivanja ugovora o radu.
S druge strane, Ministar znanosti, obrazovanja i športa u mjesecu svibnju 2011. godine donio je Pravilnik o vrstama teškoća te primjerenim programima školovanja i primjerenim oblicima pomoći učenicima s teškoćama u osnovnoj i srednjoj školi. Članak 7. ovoga Pravilnika govori
o uvođenju asistenata/ pomoćnika u nastavu, o njihovim dužnostima, a 6. točka ovoga članka govori da se radni odnos utvrđuje u skladu sa Zakonom o radu. Dakle, asistenti su odobreni, Pravilnici su napisani, a nikako da se uredi i njihovo financiranje i radni odnos.
Svakodnevno u hrvatskim osnovnim školama učenici s teškoćama, zahvaljujući marljivim asistentima, polaze nastavu, a asistentima je još uvijek najveća plaća učenikov napredak i osmijeh.”
Međimurske asistentice u nastavi
