- Prije 10 - 15 godina je tu raslo cvijeće, a bilo je i klupa za sjesti... - kaže čitateljica. A danas?
Nedavno smo pisali o apelu općinskih načelnika Kotoribe, Donjeg Kraljevca i Male Subotice prema HŽ-u gdje upozoravaju na nesigurnost željezničkih tračnica na dionici od Kotoribe do Čakovca. Također, nedavno smo objavili i fotografije katastrofalnog stanja željezničkog stajališta Donji Mihaljevec, lociranog uz spomenutu prugu. Nažalost, nije ono jedino… Naši apeli su očito ‘pucanj u prazno’!?
>>> VAPAJ TRIJU OPĆINA ‘Ugrožena je
sigurnost putnika na pruzi Čakovec – Kotoriba’
>>> FOTO Željeznička postaja koja
to nije: Vandalizam nad zapuštenom željezničkom postajom Donji
Mihaljevec
– Željeznička stanica u Čehovcu danas, zaboravljena, zarasla i u raspadu, prije 10-15 godina je tu raslo cvijeće, a bilo je i klupa za sjesti, uvijek bi se tu nalazio i poneki bicikl. Nekad je učenicima, studentima i zaposlenima vlak bio glavno prijevozno sredstvo zbog povoljne cijene (pa i meni kroz srednju školu i fakultet) i prije nego su autobusi ‘oteli’ učenike. Onda nije bilo baš ni toliko automobila pa mlađi ne znaju čari bicikliranja do vlaka u svim vremenskim uvjetima ili pak pješke doma kad bi ti netko ispustio gumu na biciklu, možda smo bili samo mlađi, a možda je ipak bilo i ljepše pa makar je bilo i teže, sve je lako kad si mlad, juri, juri vlak, 5 km na sat, ‘ču ču’! – napisala je Kristina Mejaš, a slijedom te objave smo je kontaktirali.
Što vas veže za tu stanicu?
– Vezana sam tako da sam išla u srednju školu u Čakovcu,
nekadašnji TIOŠ, sad je to Tehnička škola, a nakon toga Fakultet
organizacije i informatike u Varaždinu – kaže naša sugovornica i
nastavlja: – Vlak je bio glavno prijevozno sredstvo i mjesto
druženja svima nama koji smo iz donjeg dijela Međimurja putovali
u škole i na fakultete, zahvaljujući vlaku sklopljeno je puno
prijateljstava. Inače sam iz Preloga, ali sam zbog posla
završila u Zagrebu i tu danas živim već nekoliko godina.
Prije nekog vremena poželjela sam, upravo glede nostalgije, doći
vlakom. Moj dolazak je “napisao” ovu priču – rekla je i ustupila
nam je fotografije okoliša stajališta Čehovec danas.
Sjeća se kako je stajalište u Čehovcu bilo i ranije zapušteno i opetovano ističe kako bi mjerodavni, ali tko i koji, trebali malo vidjeti kako izgledaju stajališta u Zagorju.
– Žao mi je da nisam poslikala! Da vidite nova stajališta na relaciji Zabok-Zagreb, u nedavnoj obnovi su dobila ograde od inoxa, mramorne ploče, kompletno novu infrastrukturu – ističe i pita: – Kada ćemo mi dočekati takvo nešto, možda bi se više ljudi vozilo vlakom da to stvarno liči na nešto, baš je tužno to sve vidjeti, pa bar da netko pokosi travu i da se poprave klupice za sjesti, to nije baš takav trošak?
Kaže da je vidjela objavljene fotografije još goreg stajališta uz tu prugu, onog u Donjem Mihaljevcu. Kristina je jedna od onih koju boli sudbina negdašnjeg hrvatskog ponosa, povijesne pruge Zagreb-Budimpešta. Takvo prometno bogatstvo je u drugim državama ponos, njime se diče. A kod nas?
– Narod koji zaboravi svoju prošlost, slijep ide u budućnost –
rekao je davno dr. Ante Starčević. Ali budućnost je ključ svega.
Bez budućnosti sve ovo naše naklapanje nema nikakvoga
smisla.
