Listajući kronologiju društva, doznajemo kako je to društvo s dugom tradicijom i burnom prošlošću
Sve nam je to predstavio predsjednik, inventivni Ignac
Šardi. Iznio je niz društvenih komparativnih prednosti,
ali i probleme. Rekao je kako je LD osnovano 1993. godine kao
legitimni nasljednik lovačke tradicije u Selnici.
Naime, Mursko Središće je bilo sastavni dio selničke župe –
pojašnjava Šardi i dodaje:
– Osamostaljenjem RH zapuhnuli su novi vjetrovi. Na osobnu
inicijativu te angažmanom agilnog i kasnijeg predsjednika društva
Franje Vodušeka te lobiranjem kod lovaca iz
našeg okruženja nas desetorica, pod mojim predsjedanjem, 1993.
godine osnivamo Lovačko društvo Srndać Selnica.
Posebna zahvala za to pripada tadašnjem županu Marijanu
Ramušćaku koji je prepoznao naše argumente, te se
založio za osnivanje novog-starog Lovačkog društva što je
potvrdila i Skupština Međimurske županije.
Osnivači su bili: Franjo Vodušek, predsjednik, Franjo Kralovčec, blagajnik, Franjo Bestjanić, lovočuvar, August Škrobar, lovnik te članovi: Matija Vodušek, Valentin Zadravec, Ignac Kosednar, Dragutin Zadravec,Valentin Peras, Valentin Perčić i Antun Šoštarić.
Istaknuo je kako je Udruga osnovana, no bez lovišta. Tek nakon
tri godine 1996, kod izrade nove lovno gospodarske osnove
zakupljuju lovnu površinu od 1298 hektara, a što je ekvivalent
polovice teritorija općine Selnica. Šardi kaže kako ga je posebno
radovalo što su se udrugu učlanjivali mladi lovci, a svoje su
aktivnosti započeli u dobrano devastiranom lovištu i s ponosom
nastavlja:
Donosimo odluku o izgradnji lovačkog doma. Nakon trogodišnje
gradnje, uz pomoć prijatelja prirode, useljavamo se u vlastite
prostorije. Općina i danas podupire naše aktivnosti u svojim
mogućnostima, a mi im se na isti način odužujemo. Lovci
s prijateljima prirode krenemo u investiciju, izgradnju
lovačkog doma – priča Šardi i okreće se današnjici.
– Danas LD Srndać broji konstantno između 20 i 25 članova.
Brežuljkasti gornje međimurski tereni idealni su za visoku srneću
divljač. Karakteristike lovišta su tereni prekriveni šumama,
potocima, poljima, livadama te posebno vinogradima. Na našem
području se nalazi stotine klijeti (vikendica) koje nam puno puta
pružaju okrjepu, odmor te druženje kao neizostavni dio lovačkih
priča i aktivnosti- iznosi komparativne prednosti lovstva.
Susrećete li se eventualno i s problemima u radu?
– Kao i kod mnogih društava u RH, tako i u našem su društvu
prisutni problemi, posebno kod naleta vozila na divljač. Sve
materijalne resurse smo usmjeravali na popravak vozila, kao da
smo autolimarska radionica, a ne lovačko društvo. Sredstva za
aktivnosti koje su ucrtane kao osnovne djelatnosti u sferi
lovstva su padale u drugi plan.
Zadnju se godinu na sreću to konačno počelo mijenjati te dolazimo
do stanja u kojem možemo djelovati i razvijati lovstvo u punom
smislu riječi. Posebno nas je pogodilo neopravdano povišenje
zakupa u iznosu od 100%, koje se danas pokušava sanirati kao
povratak u investicije.
Imate i društvena dostignuća, ono čime se ponosite?
– Svakako se možemo ponositi lovačkim domom koji je primjeren i u
funkciji naših aktivnosti. Na nekada zapuštenom obraslom terenu
danas se zeleni podšišani travnati tepih, krasi ga pojilište koje
ne presuši niti za najvećih suša.
Zahvala Hrvatskim vodama i direktoru Ivanu
Cerovcu koji su kamenom obložili i učvrstili obale
potoka koji osigurava i ukrašava sam ambijent našeg okupljališta,
kao i odmorište mnogih mještana.
Planovi za budućnost?
– Moja je zamisao da kod izrade nove lovno gospodarske osnove
naše lovište uvrstimo u “foto safari”. Naime, većina naših lovaca
je privremeno zaposlena u Austriji te se tijekom vikenda vraćaju
kućama izvršavajući privatne pa i lovačke poslove- kaže i
podrobnije objašnjava:
– Umjesto pušaka u nekoliko “lovova” uzeli bi foto aparate u
ruke, pozvali istomišljenike te ih upoznali s prirodom, pozvali
ih da uživanju u njenim ljepotama, bez pucanja, a uz škljocanje
foto aparata – iznio je novu i hvale vrijednu zamisao.
Dodao je kako će HLS predložiti da pri izradi kalendara lova
izostavi lov za božićne i novogodišnje blagdane npr. da od 24.
prosinca do 6. siječnja uvede lovostaj na lovačku aktivnost
(lov), te divljači omogući božićni i novogodišnji mir i odmor.
Ignac Šardi osobno?
– Privatni poduzetnik, danas kao umirovljenik već dvadesetu
godinu vodim naše lovačko društvo, uz to strastveni mi je hobi
oldtimeri. Naime, osnivač sam prvog Muzeja staro dobnih vozila u
RH. Vinogradarstvo i sauvignon mi obogaćuju dušu i
tijelo.
LD Srndać danas?
Društvo broji dvadeset članova, mahom generacije u godinama te dvojicu pridruženih članova iz Austrije. Čelni ljudi su Ignac Šardi, predsjednik, Antun Kontrec, blagajnik, Josip Šoštarić, lovnik, te lovočuvari: Ivan i Marijan Stojko te Franjo Vurušić.
– Svakako bi ovdje spomenuo i našeg člana Franju Karlovčeca kojem je 98 godina i koji je do prije godinu još bio aktivni član i obnašao dužnost blagajnika društva – ističe ponosno, a na isti način ističe Antuna Kontreca glede njegove savjesnosti u brizi za njihove društvene prostorije.
Za kraj se je pohvalio sa svojom oslikanom čekom, plodom njegove kreativnosti, pa kaže kako je to lovno gospodarski objekt koji se izdvaja od mnogih u prelijepim međimurskim brdima, a i ravnicama.
– Selnica je tu kraj nas i sve vam to pruža kao na dlanu –
poručio je Ignac, a to je ujedno i poziv u njihovu
sredinu.
