Kantorova slika svete Cecilije prenijeta u Svetu Mariju, mjesto gdje pripada

Brojni koji su dolazili u Svetu Mariju za vrijeme života Ivana Mustača, dobro se sjećaju slike koja je plijenila svačije poglede, a sad je predana Općini

Na nedavnoj svečanosti otkrivanja biste Ivana Mustača-Kantora u Svetoj Mariji je Ljudevit Vadjon, najstariji Kantorov unuk predao Općini Sveta Marija sliku svete Cecilije. Bila je to želja Laure Vadjon, Mustačeve praunuke.

– Moja prva sjećanja na sliku sv. Cecilije protežu se na rane 50-e godine prošlog stoljeća. Ne samo ja, nego i brojni koji su dolazili u Svetu Mariju za vrijeme života Ivana Mustača, dobro se sjećaju slike koja je plijenila svačije poglede.

Ona je stajala na zidu djedove radne sobe, odmah iznad klavira na kojem je kantor skladao i uređivao pjesme koje su izvodili njegovi zborovi i instrumentalni ansambli ili ih je sam svirao na crkvenim orguljama- počeo je priču o slici Ljudevit te nastavio: – Danas više nisu živi oni koji su znali porijeklo slike. Ona je vjerojatno poklon nekog pojedinca, ustanove ili organizacije (možda zbora koji nosi ime Sveta Cecilija) u čast kantorove predanosti glazbi ili rezultata koje je ostvarivao kao muzički pregalac.

Budući da je sveta Cecilija zaštitnica glazbe i glazbenika, logično je zaključiti da je ona štitila i Ivana Mustača i nadahnjivala ga anđeoskim notama i melodijama. Poslije djedove smrti, slika sv. Cecilije završila je kod njegovog brata Rudolfa koji je živio u Zagrebu. Moja mama Olga, kantorova druga kći, često je posjećivala svog strica Rudolfa, pa joj je on u jednom trenutku poklonio sliku. Kad je moja kći Laura već duboko “zagrezla” u muzičku struku, moja je mama sliku dala meni, s namjerom da ona jednog dana završi kod Laure.

U prolazu vremena, Laura je završila Muzičku akademiju, postala profesorica komorne glazbe na istoj ustanovi i voditeljica Hrvatskog baroknog ansambla, pa sam mislio da je nastupila prava zgoda da sv. Cecilija završi na zidu njene sobe u stanu ili na Akademiji. Iz sentimentalnih razloga ona je odbila moju ponudu i predložila da slika završi tamo gdje najviše pripada, a to je nekom mjestu u Svetoj Mariji – rekao je od srca predajući sliku općinskoj načelnici Đurđici Slamek.

Slika je napravljena u tehnici ulja na kartonu i relativno je dobro očuvana. Boja je čvrsta, nije ispucala i ne ljušti se. Originalni okvir je bio truo i crvotočan, pa je Ljudevit dao napraviti njegovu vjernu repliku koja danas uokviruje sliku.

Na slici nema imena autora ni godine nastanka. Po tome bi se moglo zaključiti da nema neku umjetničku vrijednost.

– Ali ona je lijepa i ugodna pogledu. Još više, ona ima simboličko značenje i zato je poklonjena Općini Sveta Marija da bila prisutna na nekom mjestu, Pjevačkom zbor Sveta Cecilija ili KUD Ivan Mustač Kantor, gdje se poštuje i slavi ime i djelo Ivana Mustača, rekao je ponosno.