Moto: "Sve za Hrvatsku-Hrvatsku ni za što!" – novi "gurni ga-povuci me" političari izokreniše ga u: "Sve za vlast-vlast ni za što!"
Bože, Bože, kako je predizborno vrijeme sporo prolazilo. No,
konačno je i ta izborna nedjelja minula, izabrano je 151 saborski
zastupnik i gnjavaža je skinuta s dnevnog reda.
Život je prolazan, pa tako i predizborno vrijeme. Lako je
“vazdazelenim.” Puca im neka stvar i za izborne liste i za
kandidate na listama. Tko god osvojio vlast – njima odgovara. E,
kad bi i svi ostali mogli biti poput “njih” – kakvog li
uhljebistana, kakve li hladovine.
Onako bez skrupula ni užegli vonj vlasti ih ne smeta. Zapravo, to
im je prirodno okruženje. Za skute vlasti drže se čvršće
nego što se picajzla uz ufrkanu stidnu dlaku drži.
“Nikad više laži” u javnom prostoru je primijetio Predsjednik
države Z. M. Srećom, apsolvirali smo materiju da: “Predsjednik
države ne smije lagati”.
Istina o bolesnima, o zanemarenima i osiromašenim građanima tek
je slabašni vapaj u areni nagluhih političkih gladijatora.
Ništa novo u Lijepoj našoj pa i pred tek minule izbore 05. 07.
2020. No, koga smo birali, koga izabrali? Kako ne žaliti za
ponekim bačenim glasom u bunar. A bit će i toga. Istini za volju,
ponuda je bila obilna, raskošna. K’o u pariškoj Rue de Pigalle.
Može li se uopće vjerovati političarima i njihovim obećanjima?
Teško. Kome od zavodljivih i blagoglagoljivih ponuđača povjeriti
državu? Jer, čim stupe na dužnost, više ne sliče ljudima koje smo
zaokružili na biračkom listiću!
Pitanje jest; u čije ruke dati kajase države? Dati ih vicmaheru,
ne ulijeva povjerenje? Dajte molim vas. Pa da četiri naredne
godine društvo uveseljava “bradatim” vicevima.
Čemu glasati za onoga čije izjave vrijeđaju zdrav razum, koji
prijeti neistomišljenicima.
Baš kao da ocvalu starletu na bijelom satenu posipamo laticama
crvenih ruža.
Jesmo li bili razboriti, jesmo li bili sabrani da nas mutikaše ne
“ožene” i u srpnju ne “nasanjkaju” – tek ćemo vidjeti. I na suhom
bi nas rado umočili u još veću gabulu nego u kojoj smo.
“Tamburaju li tamburaju” sve po istoj žici, “kade li kade”…
Spremni su nam i ovu zeru demokracije dokinuti.
Nekome je “Domoljublje floskula kojom se maskiraju određeni
ljudi…”, a nekome je dika i ponos.
Iskustvo nas nije naučilo oprezu da licemjerje političara iz
ciklusa u ciklus se ponavlja.
Navlakuša kako: “narod nije glup, da ga se dvaput ne može
prevariti” čista je izmišljotina i politički idiotizam.
Pa, pogledajmo što nam, dva desetljeća i kusur, čine. Iskreno,
dvojim da ćemo ikada shvatiti političku floskulu o “pametnom
narodu.”
Svaki izbori pa i aktualna pandemija Covida-19 tjeraju na oprez,
na razboritost vlastitog uma, jer ako nam je i na ovim izborima
pobjeglo u gaće (“u meko”) godinama ćemo vonjati po zasranim
mudantama.
Postizborne koalicije su neminovne, no vidjet ćemo hoće li
predizborna međusobna nesnošljivosti političkih takmaca utjecati
na formiranje vlasti.
Dvojbene odluke o glasanju ljudi u izolaciji i onih oboljelih od
“Covida-19”, odlukom Ustavnog suda, DIP je otklonio.
I oboljeli od “Covida-19 i oni u izolaciji mogli su glasati,
mogli birati, mogli izabrati. Bez priziva savjesti!
Zato: “#ostanimoodgovorni!”
Gorko ćemo se kajati ako smo propustili izabrali bolju budućnost,
jer retrogradna prošlost nam ne služi na čast.
Je li stvarno moguće da ćemo ovoga puta imati sreću da buduću
vlast čine samo poštenjaci?