Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove - sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi
Danas je blagdan Tijelova, a riječ je o blagdanu koji se
slavi na prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga
Trojstva.
Taj se blagdan u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a
naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi
postaje Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno spomen na
ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki
četvrtak prije muke Isusa Krista.
Mrlja na punom mjesecu
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod
Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu
pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao
Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se
častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu
svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj
biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv.
Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici
širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi. Drugi događaj
koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan
je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu
Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu
posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je
lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja
se slijevala po oltaru. Nakon ta dva događaja onodobni papa Urban
IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan
Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu
Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14.
stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu
Rimokatoličku Crkvu.
Događaj u Ludbregu
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u
Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise
– pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha
Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik
posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa
krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio
kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Događaj je
temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog
duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio
završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što
čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg
dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje
relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve
nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava
Predragocjene Krvi Kristove. Blagdan Tjelova ili Tijela Kristova
motiv je i u hrvatskoj književnosti.
Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj pjesmi Corpus Domini:
/Kleknite ponizno! – Spustite glave!/Pustite Ga da prođe kroz
vaše redove,/kao kroz dušu najljepši san…/Sve drugo zaboravite,
osim možda djecu,/što prosipaju pred Njim cvjetove bijele i
plave./I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova,/Blagoslov
će taj sići na vas poželjno tiho,/kao blaga kiša na suhe, užarene
njive./Oh, neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova!…/
Svetkovina Tjelova povezana je i s procesijama. Prva Tjelovska
procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a
taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim
zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi
posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.