Za samo nekoliko dana počinje vrijeme iščekivanja. Onog osobitog, u duhu, koje počinje na kraju godine s prvom od četiri nedjelje Adventa. S njom počinje novo vrijeme, a završava staro. Upravo je to staro, dvijetisuće i jedanaesto u Čakovcu, a osobito u Paladinu, obilovalo dobrim i kvalitetnim sadržajima.
Koncertnim prije svega. Osobne se valorizacije mogu razlikovati, ali od svih nastupa izdvajam ponedjeljak, večer 31. listopada, poznatiju kao noć prije dana Svih svetih, a na nekim levelima i kao Hallowe’en. Te je večeri lokalom moglo grmjeti čudesno treštanje trash akorda ili bezglava tutnjava krezubih tikvi sa svijećama ili neke slične nakarade koje smo sretali po gradu, a od svega mogućega Pero i Saša su svojim gostima priuštili suptilnu i po svemu jedinstvenu unplugged RnR & Blues Rock & Hard Rock noć.
Tek s jednom simboličnom tikvicom negdje pri ulazu. Iako smo glavne protagoniste mogli sretati na nekim drugim koncertnim podijima i u nekim drugim postavama kroz godinu, Alen Horvat-Zibe – vokal i Viktor Karažinec – gitara zvučali su i izgledali kao najsmisleniji sadržaj koji se uopće te noći u Paladinu mogao zateći.
Scenom je dominirala impresivna lakoća stvaranja zarazno dobre akustike Viktora na gitari, čisto, muški sigurno i izuzetno dojmljivo pjevanje Alena Zibea, ali i ležernost začinjena teatralnošću kakvu publici mogu ponuditi mladi, samouvjereni i u zahtjevnom repertoaru potvrđeni glazbenici.
Za stolovima, ali i stojećki se slušalo, njihalo i pjevušilo uz čuvene svjetske standarde, kulminacija uz teme s albuma Starkers in Tokyo (Whitesnake), David Coverdale, uz dobro ohlađeno pivo ili do zadnjeg slova prostudiranu POL-POL kupicu.
Nanizane su rečenice u inventuri godine samo iskrena zahvala Alenu, Viktoru i Paladinu, a prije svih publici koji su baš tu noć u Međimurju učinili pamtljivo drugačijom.
