Želimo mu sretan rođendan i još puno zdravih godina
Za mlade naraštaje, koji ne znaju tko je Drago
Ovčar, samo podaci kako je on bio dugogodišnji novinar
nekada kultnog Vjesnika i dopisnik TANJUG-a iz Njemačke, te
dugogodišnji novinar i glavni urednik Lista Međimurje i suosnivač
te prvi direktor Međimurskih novina.
Prvog lipnja 1942. godine, Obitelji Ovčar u
Belici rodio se sin, kojemu radosni otac i majka nadjenuše ime
Drago. Pitanje glasi, što je jučer, 1. lipnja 2020. godine bilo
Ovčaru?
Naravno, znate, rođendan i to 78. po redu. I došli smo mu
čestitati, jer prijatelji se u takvim prigodama pohode, izreknu
dobre želje, nazdravi se i prolista slavljenikova knjiga života.
Došli smo jedan od najvećih sinova Međimurja, dr. Danijel
Režek, nekada prvi čovjek ondašnje Općine Čakovec,
dugogodišnji direktor tvrtke INGRA i počasni građanin 4 hrvatska
grada, Đuro Bel, aktualni predsjednik Zrinske
garde Čakovec, društveni i sportski djelatnik, kolumnist i
spisatelj te autor ovog napisa.
U Ovčarevom raju na zemlji u Dragoslavcu gdje upravo sada crvene
trešnje krase krošnje svojih stabala, a smokve i višnje naginju k
zrelosti nas troje izrazismo svoje želje legendi međimurskog ali
i hrvatskog novinarstva.
– Dragec, silno mi srce tuče u trenutku kada ti izgovaram želje
za dobro zdravlje, kao i želje da se i druge godine živi i zdravi
nađemo na tvojem narednom rođendanu – emotivno je izgovorio
Danijel Režek, čvrsto zagrlivši svojeg
dugogodišnjeg prijatelja.
– Dragec, daj ti Bog zdravlje i sve drugo dobro i lijepo. Dobro
pazi na svoje godine, kaj Ti ih tko ne vkradne, jer Tvoje su
zlata vrijedne, u svojem osebujnom stilu izrekao je Đuro
Bel svojem dragom prijatelju i novinarskim uzorom.
– Gospon Dragec, čestitam Vam rođendan i želim
da Vam svaki naredni dan i godina budu ispunjeni zdravljem,
radošću i čvrstom odlukom da svoje godine nikomu ne date, rekao
sam ja, Stjepan Mesarić, koji sam novinarstvo kovao uz najvećeg
novinarskog kovača na ovim prostorima.
Dej Bog kaj kleto budemo na svetu
– Dečki, fala vam lijepa, kaj ste došli i pokazali kako
prijatelji ostaju prijateljima i u danima kada više ne svijetlim
na medijskom nebu i kada nisam moguć susretati vas na mjestima na
kojima smo nekada bivali i boravili satima, a nekada i danima. A
svoja ljeta nikomu ne dam i ne prodam, tak da ste već sada
pozvani na 79. rođendan i nek Bog da kleto budemo na svetu, onda
bute vi sigurno k meni došli, vidljivo ganut dolaskom ‘triju
kraljeva’, izgovorio je Drago Ovčar, jedna i
jedina živuća međimurska novinarska legenda.
I onda se Danijelu i Dragecu natočilo viskija, a Đuri i Stjepanu domaća slivna. Nazdravismo slavljeniku i zahvalismo Njemu koji nas je stvorio i još nas na svijetu drži. Zatim su navrla sjećanja na ljude i događanja koja nas povezuju i ustvrdismo kako bi kada bi netko napisao, bila to ‘knjiga nad knjigama dičnim’, ali ne sjetismo se onoga koji bi to imao snage ostvariti. Ako ne prije, onda kleto se opet vidimo u Dragoslavcu, ako Bog svima nama u prvom redu zdravlje podari. Stoga, kako bi se lakše ‘včekali’ ja spomenuh ljetne Dane krumpira u Belici, u Belici kojom se Ovčar silno ponosi, u Belici koja Ovčara nije zaboravila!