Niki Nestiću iz Kotoribe tek je osam godina, a nogometnom loptom 'barata' kao od šale! Trenutno igra u redovima koprivničkog Slaven Belupa
Autor ovog priloga sjeća se od prije 20-tak i više godina, danas 40-godišnjaka, kada je “palio i žario” nogometnim travnjacima Međimurja i susjednog Varaždina. Snaga talenta odvela ga je u tamošnje ugledne klubove. Mladić je bio danas 40-godišnjak Tihomir Nestić, otac glavnog junaka naše video-priče.
Sjećam se kada je Tihomir prije šest godina iz Kotoribe u Donji Vidovec, na igralište NK Vidovčan, dolazio noseći na leđima plavog dječačića Niku čije su “okice” pogledom pratile poteze nogometaša, čije su “okice” tražile crno-bijelu bubamaru. Znao je to tata i zato su nerijetko, onako u prikrajku, počeli međusobnim dodavanjem teške nogometne bubamare. Morat ćemo to tek danas priznati, nije mu bilo lako pokrenuti taj magični kotrljajući predmet koji mu se danas naprosto lijepi za nogu.
– Ni u snu nisam ni pomislio kako će ga ti prvi dodiri loptom prerasti u tehniciranje, ili kako znamo reći žongliranje i trasirati mu put prema malom nogometnom genijalcu- kaže tata Tihomir i to potkrepljuje podatkom kako je nedavno postao pobjednik Ball Mastera Hrvatska- Slovenija u kojem su se ispreplitali različiti tehnički elementi koje su sudionici dobivali od trenera Coerver Coachinga. Bili su to različiti elementi baratanja loptom, a koje su imali otprilike oko 24 sata za savladati.
Kao školovani nogometni trener tata Tihomir je shvatio “što raste u njegovom dvorištu” i da mu tu je mjesto u nekoj jačoj i većoj nogometnoj sredini pa ga je 5 godina odveo u Koprivnicu u redove NŠ Slaven/Belupa gdje su ga “pod svoje” uzeli tamošnji stručnjaci i čuvaju ga kao kap vode na dlanu, trenutno među selekcijom nogometaša U-9.
Kao i svakom osmoškolcu prioriteti su mu u tamošnjoj OŠ Jože Horvata Kotoriba. Polaznik je 2.b razreda učiteljica Draženka Golub će ga najprije pohvaliti kao učenika koji ničim ne odaje da u Koprivnici, kamo odlazi više puta tjedno, ima isti broj petica kao i u školskom imeniku.
Kada tata Tihomir priča o njemu oči mu sjaje posebnim sjajem, dok se oči mame Suzane i sestre Eme cakle suzama kada u njihovom domu u Ulici A. Stepinca traže mjesta više za medalje i pehare. To su krune njegovih golgeterskih sposobnosti, a potom i titula najnogometaša različitih turnira i natjecanja.
Tehniciranje loptom, za našeg boravka u Kotoribi, išlo mu je puno lakše od pričanja o sebi, a želje se u krajnosti svode na jedno – postati jednoga dana nogometni profesionalac.
Tata Tihomir bio bi najsretniji, no vrlo dobro zna koliko je
dugačak put do toga. Važno je da on svome Niki vjeruje i čvrsti
mu je oslonac.
