Poznato je da dječja tuga najviše pogađa bake i djedove. Primijetio je to i Franjo Cilar iz Pribislavca koji se pobrinuo da svojim mezimicama, Eli i Kim, vrati osmijeh na lice
U ovo čudno doba, dok smo i mi odrasli zakinuti za mnogo toga, djecu su najviše rastužila zatvorena igrališta. Nije bilo igre, a djeca su pokušavala shvatiti što je to zapravo karantena i taj zločesti koronavirus.
Poznato je da dječja tuga najviše pogađa bake i djedove. Primijetio je to i Franjo Cilar iz Pribislavca koji se pobrinuo da svojim mezimicama, Eli i Kim, vrati osmijeh na lice. Zasukao je rukave i sam im izradio igralište kakvo bi razveselilo baš svako dijete. Koliko mu je vremena trebalo nije nam otkrio. Njemu je ipak najvažnije što mu je srce puno, a unuke su se ponovno vratile igri.
Osmijeh, pusa i zagrljaj – najveći i najljepši su poklon kojeg je deda Franjo dobio.