Prema podacima PU međimurske, na vukovarskom ratištu borilo se ukupno 235 policijskih službenika iz Međimurja. Trinaest ih izgubilo živote
– Najteže je kad se sjetim poginulih i nestalih suboraca. Vrtim slike u glavi i prisjećam se svake bitke, svakog od tih 70 dana. Gdje je tko pao, gdje je tko teško ranjen… Sve su to bili mladi ljudi, dvadesetogodišnjaci.
O njihovoj žrtvi danas se premalo govori. Djeca o tome vrlo malo uče na satovima povijesti. Njima sve to izgleda kao neki akcijski film – kaže Antun Novak (50) iz Novakovca, bivši zapovjednik zasebne policijske postrojbe PU varaždinske koja je od sredine rujna 1991. godine sudjelovala u obrani Vukovara i Borova Naselja.
Iz policijske postaje u Čakovcu na ratište je otputovalo 58 članova postrojbe koja je okupljala branitelje iz Međimurske i Varaždinske županije. Deset ih je poginulo, Ivan Oreški vodi se kao nestao, 19 ih je bilo ranjeno, a 24 su prošla pakao logora.
Antuna i suborce predsjednik Ivo Josipović odlikovao je Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Ratnici koji se svake godine okupljaju na obljetnicama prisjećaju se “dana ponosa i slave”. Prvi policijski službenici na vukovarsko ratište poslani su u travnju. Borbe kod Tovarnika, Vukovara, Borova Naselja, Hrvatske Kostajnice, pa ponovno Tovarnik i Vukovar…
U rujnu je poslana tzv. zadnja vukovarska grupa sastavljena od 185 policijskih službenika PU varaždinske, a među njima bilo je i šezdesetak Međimuraca. U Karadžićevo su upućeni i policajci u sklopu specijalne postrojbe jedinice Rode. Tada je nestao i Vlado Štampar, još jedan Međimurac koji se vodi kao nestao.
Prema podacima PU međimurske, na vukovarskom ratištu borilo se ukupno 235 policijskih službenika iz Međimurja. Trinaest ih izgubilo živote – Josip Šajnović, Mladen Vinko, Vladimir Rojko, Damir Lehkec, Božidar Košir, Željko Pongrac, Dragutin Lehkec, Ivan Hižman, Darko Tišljarić, Dražen Štefulj, Dragutin Friščić, Antun Mutvar i Ljubomir Jalšovec.
