Uoči Sv. Jurja kitila su se ulazna vrata, ograde, lese, a neki su grančice stavljali u ključanice. Kitilo se zelenilom, cvijećem...
23. travnja obilježavamo Sv. Jurja, Jurjevo, Đurđevo.
Narod je shvatio da se dolazak pravog proljeća ne poklapa sa
službenim početkom, već mjesec dana kasnije pa se Jurjevo smatra
početkom proljeća.
Jurjevo je blagdan pastira i stoke, obično je to bio prvi dan
ispaše pa se tada unajmljuju pastiri, a stoku su kitili cvijećem.
U nekim su selima zabiježeni ophodi na kojima sudjeluje cijelo
selo i stoka. Također se u zapisima spominju i jurjevski
krijesovi, koji su kao i drugi proljetni krijesovi
zaboravljeni.
Uoči Sv. Jurja kitila su se ulazna vrata, ograde, lese, a neki su
grančice stavljali u ključanice. Kitilo se zelenilom, cvijećem,
najčešće črenslom (sremza – šumski grm ili drvo (Prunus padus) iz
porodice ruža (Rosaceae), cvjetovi u visećim bijelim grozdovima),
ali i trnjem kako coprnice (vještice) ne bi mogle u kuću. Na
Jurjevo coprnice izvode razne majstorije kako bi se dočepale tuđe
imovine ili jednostavno nekome naškodile. Coprnice su se
okupljale u šumi, tulile su u štuble za mlijeko, skupljale su
kravlji i svinjski izmet i osušeni davale tuđoj stoci koja bi od
toga mršavila.
Navečer su se ljudi znali okupiti oko majge – drvo johe okićeno
pantlekima i bocom vina. Majge su postavljali na raskršća i
natjecali se čija će biti veća i ljepša, a oko nje su plesali
kola, pjevali i pili svi iz jedne flaše.
VJEROVANJA:
Vjerovalo se da cvijeće osušeno na Jurjevo ima ljekovitu moć, a
onaj koji se rano ujutro umio jurjevskom rosom, nije bio žaltavi,
nije imao pjege.
Na Jurjevo je bilo zabranjeno šivati da se ne oslijepi.