Čakovčanka Smiljana Nedeljko je slučajno prije 26 godina s prijateljicom došla na probu čakovečke Plesne skupine Vivona. Tamo je ostala 'zarobljena' još i danas
Udruga Čakovečke mažoretkinje lani je obilježila 25. godišnjicu rada. Ima li tu vaših zasluga?
– Čakovečke mažoretkinje osnovane su 1994. godine i prvi sastav uglavnom su činile plesačice plesne skupine Vivona. Prva voditeljica mažoretkinja bila je Karmen Kovačević Jambor, imali smo samo jedan sastav. Godinu poslije pokrenuta je mlađa skupina kojoj sam postala trenerica i od tada nastavljam raditi s brojnim novim generacijama – kaže Smiljana o početnim koracima.
– Mažoretkinja sam postala s 14 godina, a samo godinu kasnije i
voditeljica. Na treninge sam odlazila nakon škole, nastavila na
studiju, a kao što vidite i kasnije. Mlađe sastave vodila sam
zajedno s Dijanom Pasarić, što se 2009. godine
proširilo na vođenje svih triju sastava u trenutku kad je Karmen
otišla – nastavlja o svojem radu u ovoj popularnoj čakovečkoj
udruzi.
Poslovno je vezana za Dječji vrtić Cvrčak gdje radi kao odgojiteljica.
– Radim s vrijednim kolegicama Jagodom, Majom i Sašom u Područnom odjelu Stonoga, u Novom Selu Rok. Udana sam i majka dviju djevojčica, Zare i Mije, te imam sreću da su zavoljele mažoret ples. To znači da smo i na treninzima i nastupima zajedno – otkrila nam je svoje poslovne korake.
Tu ćemo dodati kako je autorica slikovnice “Srećkova potraga za
velikim moćima”, koju je priredila u okviru provedbe međunarodnog
projekta “On the move” Međimurske županije. Slikovnica govori o
važnosti tjelesne aktivnosti za tjelesno i mentalno zdravlje
djece i njihov intelektualni razvoj.
– Čakovec je bio jedan od prvih 10 hrvatskih gradova koji su u ono vrijeme imali sastave mažoretkinje. Hrvatski savez mažoretkinja i NBTA – Europe, nastupi i natjecanja iznjedrili su nove stilove koje smo pratile, ali smo i same stvarale nove. Različite natjecateljske kategorije dozvoljavaju visoku dozu kreativnosti i šarolikost tema, inovativne rekvizite i kombinacije. Svakako je važno da budu prilagođene dobi i kostimom, glazbom i pokretom i da se djeca dobro osjećaju – kazala je.
Za svoje mažoret uzore je rekla kako postoje sjajne ekipe i treneri u Hrvatskoj i inozemstvu, tako da sa svakom novom edukacijom ili seminarom usvajaš nove elemente i uzimaš od svakog najbolje.
– Tako sam od mojih ranih početaka sudjelovala sam na svim seminarima u organizaciji HRSAM-a, NBTA-a, seminarima za trenere i natjecatelje, 2002. godine postala sam međunarodna mažoret sutkinja te sam sudila na državnim i europskim prvenstvima. I dalje, sudionici smo svih seminara na koje možemo otići.
Vratimo se malim i onim nešto većim članicama. Kako ih pridobivate?
– Slično kao i nekada. Mažoret ples je specifična vještina, mnoge djevojčice bi voljele naučiti vrtjeti i bacati štap, no činjenica je da nakon nekih nastupa i natjecanja imamo više upita. Jednom kad formiramo grupu važno je da je i zadržimo zbog specifičnosti formacijskog plesa i međusobnih bacanja – kaže i dodaje kako je najviše zainteresiranih kod najmlađe djece, međutim, njima je to i najteže jer iziskuje koordinaciju više elemenata.
Potrebno je spojiti ritam, korak, formaciju, baratanje štapom. Kad to radimo kroz igru, unaprjeđujući time razvoj djece, sve im postaje lakše. Nekako je u manjim gradovima, poput našeg, najveći problem zadržati djecu. Nekako još uspijevamo dok su u srednjoj školi, ali kad odu na studij to postane gotovo nemoguće. Imali smo krasnih djevojaka koje se često jave i uspjeli smo prošle godine, uz 25. obljetnicu rada okupiti bivši sastav, što je bilo posebno veselje za sve nas – ponosno će.
Što ih danas privlači u vaše redove?
– To bi svakako trebalo pitati njih. Mislim da je to dugogodišnje
iskustvo, kvalitetni nastupi i edukacije na koje idu, natjecanja,
smotre. U ovo vrijeme, slutite i sami, aktualni su online izazovi
i treninzi.
– Ne treba proći puno jer su elementi prilagođeni uzrastu i stupnju razvoja djece. Da bi bila zadovoljna sobom, mažoretkinja mora izaći iz zone komfora i napraviti iskorak prema željenim elementima. Isto tako, da bismo imali kvalitetnu ekipu nije važan samo trening, nego međuljudski odnosi, razumijevanje i uzajamno poštovanje – pojasnila je, a na upit, kolika je u tome njezina uloga Smiljana će reći: – Moje uloge su razne; trenerske, odgojne, organizacijske, logističke. Potrebno je sve potanko dogovoriti da bi stvari funkcionirale, da bismo zadržali djecu i kreirali kvalitetne koreografije.
Potrebno je osmisliti i nabaviti kostime i rekvizite za tematske koreografije. Komunicirati kvalitetno i s roditeljima koji nam beskrajno puno pomažu. Roditeljsku ulogu u svemu spomenutome uvijek rado spominjemo jer ona je u pravilu bezuvjetna i nesebična. Jasno je da će svaki roditelj biti na dispoziciji zbog svojeg djeteta, međutim naši odnosi idu i šire od toga. Mislim da je to dragocjeno i vrijedno njegovanja iz čega proizlaze najzahtjevnije životne lekcije, izvan treninga i satnice. Sve ono što ekipa dijeli među sobom. Pobjede i porazi – posebno je istaknula.
Stručna edukacija?
– Preko našeg Saveza sudjelujemo na svim edukacijama i seminarima, plesnim, gimnastičkim, twirling. Učimo od stranih i domaćih trenera. Učimo na natjecanjima od drugih natjecatelja, jedni od drugih, no kreacije koje ostvarujemo su naše autorske, pokušavamo biti inovativne u njima. Obično već samim odabirom glazbe znamo u kojem smjeru krenuti. Sa svakom koreografijom unosimo nove elemente, teže, dinamičnije.
U svom radu u mažoret ples ste uveli brojne generacije, koliko, koliko je to plesačica ?
– Djeca koja dolaze u mažoretkinje obično dulje ostanu, kada se stvore dobre ekipe, potraju po 8 do 10 godina. Zaista, krasna ih iskustva vežu, natjecanja, putovanja. Bilo je otprilike 500 djevojčica i djevojaka – ističe s ponosom. Otkriva nam nešto hvale vrijedno kako rad s mažoretkinjama nije nikada gledala kao na karijeru, već kao rad s djecom. -To je dio moga habitusa. Svaki trening te motivira na daljnje djelovanje. Sve što te pomakne s mjesta, vrijedi. Pomak se dogodi kod trenera ili kod djeteta i svaki je vrijedan. Naravno, svi se volimo sjetiti medalja i pehara neke generacije kao posebnog uspjeha.
Vratimo se Udruzi?
– Udruga je vrlo dinamično djelovala i ima iza sebe mnoge uspjehe. Mnogo je talenata koji su dali doprinos rezultatima Udruge. Mislim da je plasman i odlazak na naše prvo Europsko prvenstvo u Njemačku 2001. godine, razdoblje u kojem smo se dodatno ohrabrili i u sve krenuli odvažnije. Od tada smo sudjelovali na više od 15 europskih i svjetskih natjecanja, osvajačice smo mnogih međunarodnih odličja.
Dobitnici ste brojnih priznanja i nagrada. Osobno, koja vam je najdraža?
– Ne znam. Nisam nikada tako o nagradama razmišljala. To su
nagrade rada Udruge, suradnika, roditelja, zajednice. Lijepo je
primiti priznanje za svoj rad.
– To ne može nitko znati, nadam se što duže. Povremeno pomišljam da zbog velikog broja obaveza neću još dugo moći. Za sada sam još tu – kaže, a raduje što se iz odgovora i tona glasa nije dao naslutiti kraj. Konačno, premda se dame ne pita za godine, Smiljana se tek brojem životne dobi približava brojci 40. Rekli bi, najljepše godine za spoj iskustva i godina,
Nasljednice i suradnice su iz vaše škole? Riječ, dvije o njima?
– Vrlo važne osobe, barem za mene. To su Iva Merdanović i Leona Posavec koje su stalno uz mene na treninzima. Ove godine su me “pokrivale” i više nego obično zbog mojih obaveza na studiju. One su i moje prijateljice, i isto tako su se vratile ili nikada nisu otišle iz Udruge, nakon aktivnog treniranja. Iva je bila u prvoj vrtičkoj skupini 1995. Leona se vratila nakon studiranja u Rijeci i kao da nije ni otišla. Iznimno sam sretna da su dio ove ekipe. Tehnički su stručne, educirane u radu s djecom i motivirane – rekla je.
Dodala je da su se uz trenerice mijenjale i osobe na predsjedničkoj i tajničkoj funkciji koje su uvijek pomagale u logističkom pogledu, organizacijskom, dogovorima za nastupe, treninge.
– Veliki je problem što nemamo dvoranu ili prostor, svaki termin treninga nam je u drugoj dvorani pa svi skupa vozimo i rekvizite, razglas, scenu. U tome nam pomažu roditelji. Osoba bez koje ne možemo je Tanja Luketić Prprović koja je bila naša tajnica 18 godina i koja nam i dalje pomaže. Sigurna sam da uz takvu ekipu Iva i Leona mogu računati na mnoge dobre nastupe. Radimo timski i nadopunjavamo se – rekla je za kraj, a mi smo joj poželjeli da to dopunjavanje traje i potraje jer Čakovcu su danas, sutra i zauvijek potrebne ponosne i stasite “dame” u žuto-plavim odorama.
Kada ih vidite, probajte se sjetiti i dame iz sjene koju smo
netom predstavili jer je za nju mažoret ples svakodnevica, način
života, prijateljstvo…
