Da 2+2 ne mora nužno iznositi 4 dokazuju nedavni izbori u HDZ-u
Dakle, da je četvorka iz “Opcije za
promjene” zbrojila 2+2, ne bi na biračkim
mjestima bila potučena do nogu.
Demokracija, kao način vladanja, nije savršena ali od nje čovjek
ništa bolje nije izmislio. Dakle, poštivanje procedure,
konstruktivan dijalog i argumenti uvijek iznjedre dogovor o
važnijim pitanjima.
Barem je tako u demokratskim državama. I u R. Hrvatskoj bi
trebali vrijediti isti ili barem slični uzusi. Koliko
u tome uspijevamo? E, to je teško pitanje – još teži
odgovori.
No, kada se radi o goloj borbi za vlast rezultati su upravo takvi
kako je pokazalo prebrojavanje izbornih listića na
unutarstranačkim izborima u HDZ-u 15.03.2020.
Osnova svega u R. Hrvatskoj je politika.
Osluhnemo li retoriku Velikih Hrvata, Velikih Domoljuba, Velikih
Suverenista… stječe se dojam da ti ljudi drugo ništa ni ne
stignu raditi nego živjeti politiku i od politike – brineći za
vlastiti džep.
To je važno svakodnevno ponavljati, pa ispada da su oni alfa i
omega ovoga društva. Važniji su i od akademika, i doktora
znanosti, od inženjera, znanstvenika, arhitekata…
Ne brine nas rezon političara. Mnogim nihovim gadostima
svjedočimo na dnevnoj bazi. Iz prve ruke. Mar radnih ljudi i
optimizam potire zlo korupcije kojemu se ne nazire kraj.
Vonj nepravde i prijevara je nepodnošljiv. Pljačke, ubojstva,
lopovluk bi nas moglo dokrajčiti. Nosom smo tek iznad razine
društvenog sekreta.
Elitama
je “hamzigadrp” rabota
ozakonjena, dok “nesposobni” za takvu rabotu,
ne napreduju, nema ih na ljestvicama društvenih uspjeha.
Umišljene veličine redovito obole od duševnih boli, pa dobivaju
sudske presude i odštetu za takozvane duševne boli, a da pritom
sudu ne prilažu nalaz psihijatra kako to duša boli.
Ma, boli njih neka stvar – za istinu i dobrobit naroda
u koji se, s jednomrukom na srcu a drugom u radničkom džepu,
svakodnevno kunu.
Posluži li vas sreće da naletite na iskrenu dušu u mantiji
upitajte: može li se živjeti od istine, potvrdi će vam da se od
istine ne živi.
“Zakon braće” je na djelu. Tko se ne
uklapa – sam si je kriv. A da tonemo, tonemo. Sve
dublje i dublje… U ovu društvenu kaljužu uvalile su
nas naše takozvane “elite”.
Zakon je: imati člansku iskaznicu stranke. Dodvoravanja,
vlastima, šefu stranke, gradskoj upravi, komunalnom redaru…, do
bola je gadljivo. Šutimo, trpimo i gutamo…
Lažu, varaju, pljačkaju, kradu i omalovažavaju nas na svakom
koraku, a opetovano ih biramo.
“Naši nas neće prevariti” – citat
je socijalističkog pregaoca. Eno, s ruksakom na plećima i danas
rajza služiti gazdu. Još nije skužio igru.
Firma mu odavno lešina. On i dalje vjeruje da ga “naši neće
prevariti”. Odan je, vjeran nadređenom, vjeran eliti,
vjeruje u budućnost koja, onako blistava, tek što nije provirila
iza ćoška.
Još da poviče: “pobjeda, pobjeda…!” poput
političkog siromaška u izbornoj noći – predsjedničkih izbora.
Krešu li nas krešu. U zdrav mozak. No, ne odustajemo. Ugroženi
nismo. Tek nas pere ugroza. Za koronavirus smo
potpuno spremni. Ne damo se sam tak potrti. Nadu nam još nisu
ubili.
Kako će nam biti bolje kad je politički senior
prognozirao: “vladat ćemo pedeset
godina”.
Sintagma političara je: “neka institucije rade
svoj posao”. No, kad dođe stani-pani, eto belaja.
2+2 nikako da zbroje. Jedni umiru od srama što imaju premalo
imovine. Lažne diplome, lažne doktorske disertacije, osiljeni
lopovi, nepotizam, ne provođenje zakona će nas pokopati.
Novinari su gnjavaža zbog propitkivanja imovine. Uvaženi ministar
će im: “Umjesto da pišete o našem predsjedanju
EU(…). U Bruxellesu su svi oduševljeni nama
(…)”.
U našem “edenu” nema monotonije. Politički
ringišpil, poput onog hrčkovog, mahnito se vrti s kojeg je svako
malo letio neki veseljak… Ne umiju zbrajati i množiti.
Oduzimati i te kako umiju.
Izjava: “nema teže stvari od nabavke borbenog
zrakoplova” više ne drži vodu.
O, ima i težih stvari. Recimo, “ispravno
i istinito popuniti svoju imovinsku karticu”.