Čakovečki glumac i glazbenik Igor Baksa izdao je čak pet glazbenih albuma odjednom.
Čak pet albuma odjednom objavio je čakovečki glazbenik i glumac
Igor Baksa (40). “Rokenrol Star”, “Tata Slikovnica”, “Neverbalno
kazalište”, “Osam a” i “Marš iz moga parka ako ne znaš sanjati”
izašli su posredstvom izdavačke kuće “Slušaj
Najglasnije!” Takav dosad nezabilježen izdavački poduhvat
nije posljedica iznenadne bujice kreativnosti.
– Godinama sam snimao homemade snimke i čekao bolje vrijeme i
više novca za studijska snimanja. Diskografske kuće nemaju
interesa u pomaganju start-up glazbenih projekata kao što sam ja
bio. Sve sam morao sam – pronaći glazbenike, financirati studio,
dogovarati svirke, osmišljavati promotivne kampanje. Nisam
dovoljno zanimljiv i kvalitetan za prekonoćnu zaradu, pa nitko
nije imao interes menadžerski me podržati me.
Na kraju sam odlučio odbaciti sulude primisli o tome da u
Hrvatskoj ima mjesta za moju glazbu. Dosad sam snimio stotinjak
vlastitih pjesama, od kojih su neke osvojile nagrade na
festivalima diljem Hrvatske. Ako to glazbenu industriju ne
zanima, onda za mene ozbiljna glazbena industrija u Hrvatskoj
niti ne postoji. Barem ne takva koja bi podržala ovakvo
stvaralašto. A znamo kakvo se stvaralaštvo kod nas podržava.
Odlučio sam sve to zaboraviti i slijediti svoju unutarnju potrebu
za izražavanjem. Shvatio sam da imam preko pedeset pjesama koje
nikad nisam objavio. Tako se sama od sebe složila ideja o
objavljivanju pet albuma odjednom – pojašnjava Baksa koji svakog
tjedna od Nove godine objavljuje po jedan singl. Svaki tjedan,
singl jedan. – Teško je ukratko reći o čemu sve ovih šezdeset
pjesama govori jer su prilično raznovrsne. Recimo, album “Marš iz
moga parka…” otvara se akustičnom folk pjesmom koju sam
posvetio svom dragom Čakovcu, a završava free jazz komadom o
velikom redatelju Davidu Lynchu.
Samo na dječjem albumu ima preko dvadeset različitih tema kojih
se dotičem – od roditeljstva, preko zmajeva i rođendana, do
čitanja knjiga i zdravih zubiju. Ipak, ono što se provlači kroz
sve te albume jesu osobne priče iz mog života i ponekad za sebe
mislim da sam egzibicionist, kad tako bez zadrške mogu pisati o
svom intimnom svijetu. No, mislim da upravo ti intimni trenuci u
pjesmama komuniciraju sa svim ljudima, jer duboko u sebi svi
proživljavamo iste ili slične emocije i stanja – napominje. Zna
mu se dogoditi da sanja melodije i tekstove.
– Onda onako u polusnu grabim mobitel i snimam se. Jedna od tih
melodija je “Keksi iz mojih snova” s albuma “Neverbalno
kazalište”. Doduše, nisam sanjao cijelu pjesmu, nego temu koja se
pojavljuje u drugom dijelu – prisjeća se pjesme koja je izvođena
i u predstavi “Pinokio” dramskog studija Dada. S financijama se
snalazi kako zna i umije.
– Kod nas se više cijene glazbenici koji mogu kako-tako
reproducirati tuđe pjesme, nego oni koji stvaraju svoje vlastite.
Ne radim ovo, niti sam ikad radio zbog novca. Živimo na mjestu i
u vremenu kada se autorstvo monetarno uopće ne cijeni. Sretan sam
što imam status samostalnog umjetnika koji mi osigurava određenu
razinu profesionalne kompetencije koju ne bih imao bez tog
statusa. Ipak, prava koja ljudi koji žive od svog umjetničkog
zanata imaju u Hrvatskoj svakih se nekoliko godina pokušavaju
umanjiti. Kulturna politika u Hrvatskoj je alanfordovski
smiješna.
Oduzmimo kulturnjacima i ono malo što imaju, te dajmo onima koji
imaju više – kaže Baksa koji je svestran umjetnik, pa mu često
govore da se previše “rasipa” na razne aktivnosti. Član je
Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika. Glumio je u Gavelli, Exitu, Komediji… u
preko 40 kazališnih predstava. Sklada i glazbu za kazalište, piše
dramske tekstove, snimio je nekoliko dugometražnih filmova.
– Iz pedagogije je poznato je da se različite aktivnosti
međusobno podržavaju. Psiholozi preporučaju da se osobe u
srednjoj životnoj dobi prihvate npr. sviranja instrumenta ili
slikanja, kao aktivnosti koja razvija nove sinapse u mozgu, što
doprinosi povećanju kvalitete života. Meni je oduvijek bilo
prirodno izražavati se kroz razne aktivnosti i mislim da je to
svakome prirođeno, samo što ljudi pritisnuti okvirima svijeta u
kojem žive ignoriraju te potrebe za interdisciplinarnim
samoizražavanjem – kaže. Živi od kazališta, a glazba mu je hobi.
– Osim glume u drugim kazalištima, bavim se svojim Malim teatrom
kojeg sam osnovao prošle godine. Radim satiričnu predstavu “Don
Quijote od Hrvatske” i nekoliko dječjih predstava. Bavim se i
produkcijom svojih filmova u dramskoj produkciji Kaleidoskop koju
sam osnovao s kolegicom Martom Cerovečki.
