Ivica Jurgec (65) je bio dugogodišnji glavni urednik Lista 'Međimurje', a otkako je prije četiri godine otišao u mirovinu – ne miruje. Vratio se prvoj ljubavi....
Radi u svom malom voćnjaku, a usput piše, sklada, pjeva i – igra se unucima: Janom, Mihaelom, Nellom i Davidom. Osim njima, najviše se ponosi svojim pjesmama, čiji je autor glazbe i teksta, a koje je ovih dana objavio na autorskom CD-u “Međimurje moje – Ivica Jurgec i prijatelji”.
Ovih dana o tome i još o koječemu razgovarali smo s Ivicom i usput preslušali pjesme s albuma. Prijatelji se zacijelo glede toga neće ljutiti.
– Nakon novinarskog posla, u kojem sam proveo više od 40 godina ponovo sam se u miru mogao posvetiti glazbi, sastavnici moga života. A ozbiljniji susrete njome je doživio sam na Susretima mladih davnih sedamdesetih godina, a sada sam, evo, napravio autorski album sa 16 pjesama. Moram, ipak, napomenuti da sam prije 13 godina snimio prvi album, na kojima je autor svih pjesama legendarni “demon” Željko Thes iz Čakovca.
Kada je CD ugledao svjetlo dana?
– Prije tjedan dana. Dakle, autor glazbe i tekstova za sve pjesme
sam ja, a aranžmane i produkciju je radio Ivan
Mikulić iz Belice, vlasnik tonskog studija ArTon,
gdje su pjesme i snimljene. Pjesme su nastajale u posljednje
četiri godine i različitih su žanrova i ritmova, jedne pisane na
kajkavštini, a druge na standardnom hrvatskom jeziku. Polovica
njih je bila izvedena na festivalima u Međimurju i izvan njega:
Na MEF-u, Kre Mure i Drove u Prelogu, Pitomači i
Neumu…
– Da. Zato smo ga i nazvali “Međimurje moje – Ivica Jurgec i prijatelji”. Tu je Đuka Čaić, kojega nema potrebe posebno predstavljati, kao ni Ivana Škvorca Ivača, legendu međimurske zabavne glazbe. Zatim su tu Nenad Gavez, frontmen grupe Globus, Drago Novak Buco, dugogodišnji bubnjar i pjevač u grupi Meteori, Neven Putarek iz Varaždina, te moj brat Drago Jurgec Đuza, također dugogodišnji glazbenik. Svojim nastupima obogatili su zvuk albuma, na kojem gostuju i brojni prateći vokali i instrumentalisti. Sve su to prijatelji s kojima se se družio veći dio života, a spaja nas ljubav prema glazbi. Nije ih bilo teško okupiti. Zapravo, ponudio sam im pjesme i oni su ih drage volje otpjevali i pjevaju ih i dalje.
Za podsjetnik čitateljima, spomeni naslove nekih…
– Ne znam koje bih izdvojio, ali evo onih koje su bile među najslušanijima na ovdašnjim radiopostajama. Izuzetno je dobro primljena “Još me prate pjesme one”, koju ljudi više pamte po refrenu “Nedelišće, Nedelišće”, zatim “Idem k Mici”, “A tebe ni”, “Kamo lete ove godine”, “Posluhni mi srce”, “Zakaj mi ružice već ne dešiju”, “Međimurka s Trnave”, “Plakao sam noćas u snu”…-zastao je u nabrajanju, a da skrati Ivica je dodao:- Puno ih je, i sad kad ih slušam s CD-a, onako u nizu, zadovoljan sam. Istina, ima tu mjesta za napredak, što će se čuti i na budućem projektu.
Znajući ga kao radišnog, neizostavno pitanje – Već je nešto novo u pripremi?
– Stalno radim dva posla. (smijeh) Kad obrezujem voćke u
svom malom voćnjaku, kosim travu ili radim nešto drugo, ideje
same dođu. Pa usput pjevušim, dorađujem i kad je u glavi sve
gotovo, onda samo prepišem na papir. I da odgovorim na
pitanje, već se rađaju nove pjesme, ima još puno prijatelja
glazbenika, pa već imam prve ideje za budući album, ako me
zdravlje posluži, to bi moglo biti za tri godine. Imam gotovu
pjesmu za Mariju Jambrošić, koja me
fascinira svojim prekrasnim glasom još od 1973. godine, kada smo
zajedno počeli pjevati na “Međimurskim jesenskim večerima”. Onda
je tu Željko Horvat, nekadašnji pjevač grupe
Globus, a pripremam i neka iznenađenja.
– Dakle, nemam svoj sastav, ne nastupam profesionalno. Onako za dušu sudjelovao sam u projektu “Međimurje kak mi fališ”, Zlatka Nedeljka Pepsija, desetak puta me Branko Uvodić zvao u “Lijepu našu”, četiri puta sam pjevao na MEF-u – Međimurskom festivalu, na brojnim humanitarnim koncertima za “Katružu” i drugdje. Eto to je ono što ste željeli čuti – kazao je za kraj.
Autor priloga imao je sada prvi puta čast i zadovoljstvo imati za “gosta” svog novinarskog uzora i bivšeg urednika. Nije bilo lako, a kakvu ću ocjenu dobiti u ovom trenutku nije bitno niti važno. A vi kada ćete slušati CD, Ivicu Jurgeca mjerite višestrukim mjerilima jer je on to zaslužio uz jednu manu – skromnost mu je vrlina.
