Poznavatelji mažoret plesa zasigurno i te kako dobro poznaju našu sugovornicu, no tko je zapravo Vedrana?
– Do prije godinu dana bih vjerojatno prvo navela posao i mažoretkinje pa onda tek sve ostalo, ali danas prvo navodim da sam ponosna majka prekrasne jednogodišnjakinje koja me fascinira svaki dan sve više, koja me naučila kako balansirati između brige o njoj i odlazaka na trening (pa i na natjecanje i turneju) i ono najteže kako funkcionirati nakon neprospavane noći. Naravno, tu je i suprug Nikola koji pomaže kad god je potrebno. Predsjednica sam Udruge mažoretkinja Nedelišće, ujedno i trenerica istih. Inače radim u LAG-u Međimurski doli i bregi kao voditelj LAG-a i projekata te lagano odbrojavam zadnje dane do povratka na posao, nakon porodiljnog. Poslu se u jednu ruku veselim zbog razbijanja svakodnevne rutine i dinamičnosti, no znam da će mi faliti jutra koja sad provodim u igri s kćerkicom i da će mi biti teško dok se ne uhodam u posao i nove projekte. No, sve je to novi izazov. – započinje naš razgovor predsjednica i jedna od trenerica mažoretkinja Nedelišće.
Udrugu mažoretkinja Nedelišće osnovali su u okviru Plesnog kluba Livi, g. i gđa. Stričak 2000. godine, a samostalna Udruga mažoretkinja Nedelišća pokrenuta je 2008. godine.
Ja sam bila u prvoj generaciji mažoretkinja, seniorskom sastavu, koje su s treninzima započele u jesen 2000. godine što znači da ove godine slavimo velikih 20 godina djelovanja! Kao trener mažoretkinja svoju sam “karijeru” započela prije 15 godina i kroz to razdoblje trenirala sam sve dobne sastave osim dječjeg, dakle mlađe i starije kadetkinje, juniorke te seniorke. Od prošle godine sam zbog rasterećenja trener samo jednog sastava i to najstarijih seniorki Mažoretkinja Nedelišća, dok ostale dobne uzraste vode trenerice Ida Topolnjak, Petra Mesarić, Blanka Šipek, Kristina Bacinger, Lucija Novak i Ivana Hajdinjak. Odlična je stvar što imamo jako dobru ekipu asistentica iz redova seniorki koje će jednog dana ići našim stopama. U vodstvu Udruge mažoretkinja Nedelišća sam od 2008. godine kada je i pokrenuta samostalna udruga, prvo kao tajnica, a danas kao predsjednica Udruge. Mogu ponosno reći da sam s prijašnjim i sadašnjim vodstvom polako i sigurno razvijala Mažoretkinje Nedelišća te smo danas jedna od najbrojnijih i najaktivnijih mažoret ekipa u Hrvatskoj. Trenutno Mažoretkinje Nedelišća broje 130 članica koje treniraju u 6 sastava, redovito osvajamo medalje, imamo 40-50 nastupa godišnje diljem Hrvatske i inozemstva te organiziramo nekoliko samostalnih programa/projekata čime doprinosimo lokalnoj zajednici te promociji Nedelišća i Međimurja. – ponosno ističe Vedrana te nastavlja:
Od značajnijih nastupa Mažoretkinja Nedelišća definitivno bih izdvojila nastup u Parizu, ispod Eiffelovog tornja. To je bila naša prva prava inozemna plesna turneja koju smo realizirale zajedno s Godbom na pihala Središča ob Dravi i mislim da će nam svima ostati u sjećanju kao nešto posebno, prva se pamti! (osmijeh) Također bih izdvojila posljednji inozemni nastup na novogodišnjoj paradi ulicama Rima. Što se tiče uspjeha, najznačajnijih uspjeh Mažoretkinja Nedelišća je na prošlom državnom prvenstvu u Novalji gdje smo osvojile tri srebra u kadetskoj i juniorskoj kategoriji, a meni osobno je najdraži uspjeh prva brončana medalja s državnog prvenstva u Puntu moje ondašnje generacije starijih kadetkinja od kojih je puno danas u seniorskom sastavu. Trenutno vodim samo jednu grupu, seniorke, i mogu reći da mi je to i više nego dovoljno. Iskreno, nije mi jasno kako sam uspjela funkcionirati kao trener više grupa jer su koreografije postale sve složenije, a i treninga je sve više. Inspiracija dolazi najviše iz glazbe, a ove sezone sam uzela glazbu baš za svoj gušt bez pomodnih stvari, irsku glazbu te stari plesni rock. – govori nam sugovornica.
Hm, nekako sam upala u vođenje mažoretkinja na inicijativu Manuele Stričak koja je pomogla kod odvajanja mažoretkinja iz PK Livi u samostalnu udrugu. Bila sam u onom trenutku premlada da bih puno razmišljala o svojim željama i ambicijama, jednostavno sam prihvatila inicijativu i našla se u tome. Ubrzo sam shvatila da je vođenje mažoretkinja ono što me ispunjava i za što mi nije problem odvojiti slobodno vrijeme, a bilo je i još je puno razdoblja u godini kada svo slobodno vrijeme koristim za mažoretkinje. Ali, kada je nešto ovako dugo dio tebe, ne razmišljaš puno nego odradiš što je potrebno i nije ti teško i ne žališ se. Ima i teških trenutaka, svaka generacija donosi sa sobom nešto novo i neke nove izazove – govori sugovornica te se nadovezuje:
Barem jednom mjesečno nađem se u razgovoru s ostalim trenericama u kojem pričamo koliko je sve teže raditi s djecom. Svaka generacija je sve slobodnija, sve se manje poštuje trener kao autoritet, a i djeca su pretrpana aktivnostima i školskim obavezama pa i njima često nedostaje motivacije i koncentracije. Kako sam vodila skoro sve dobne uzraste, znam da su velike razlike u treniranju mlađih i starijih grupa. Kadetkinje su razigrane i često neposlušne, ali kolko god živaca izgubila zbog njih, nekako je s njima zabavno i veseli me ta dječja iskrenost i zahvalnost na kraju dana. Druga krajnost su seniorke koje su dovoljno odrasle da im ne možeš prodati bilo kakvu priču (nije da one ne pokušavaju meni prodati svakakve izgovore), sve ih zanima i sve razumiju pa traže i mnogo objašnjavanja, često prigovaraju, ali s njima je uvijek razgovor i zezancija na “odraslijoj” i prijateljskoj razini što ima svoje čari.
Podršku obitelji sam uvijek imala i naravno da je bitna, osobito u zadnje vrijeme kada trebam mnoštvo dadilja kako bih mogla odlaziti na treninge. Roditelji su mi dugi niz godina omogućavali odlazak na sve mažoret aktivnosti i tolerirali sve izostanke s obiteljskih obaveza. U novije vrijeme je suprug taj s kojim moram uskladiti sve obaveze i bez uzajamne tolerancije i podrške ne bi mogli funkcionirati. U šali znam reći da suprug sada puno bolje razumije i tolerira moja izbivanja zbog mažoretkinja od kako je i sam tajnik i bitna karika u vođenju nogometnoga kluba. – kroz osmijeh će Vedrana te nastavlja:
Rad s djecom i mladima me izgradio kao osobu, upoznajem mnoštvo različitih karaktera, gledam ih kako odrastaju u prekrasne mlade djevojke i zapravo puno naučim od njih. Seniorke su mi kao poruku, prije nego sam dobila bebu, napisale da mi ne bi trebalo biti teško odgajati svoje dijete kad imam iskustvo sa stotinu djece. Nadam se da su u pravu! Poručila bih mladima da nađu hobi, neka se bave sa kvalitetnom aktivnošću koja okuplja njihove vršnjake, neka iskoriste priliku za druženja, putovanja, neka se uključe u provedbu raznih programa i projekata i neka volontiraju! Na taj način će kvalitetno provoditi slobodno vrijeme, a steći će nove prijatelje i mnoštvo lijepih uspomena!
